Autor: Webmaster

Draga braćo i sestre!

Krštenjem smo započeli životni put vjere. Dakako, ne bilo kakve vjere nego vjere u Isusa Krista, odnosno u Boga kojega nam je on objavio. No vjerovati u Isusa Krista ne znači samo imati povjerenja i pouzdanja u njega, da nas neće iznevjeriti ni napustiti, nego vjerovati prvenstveno znači na njegovu riječ činiti ono što nas poučava ili što od nas zahtijeva. To znači da će onaj koji vjeruje uvijek biti spreman, poput Petra na Genezaretskom jezeru, odgovoriti Isusu na njegovu zapovijed: „Na tvoju riječ, Gospodine!“ (usp. Lk 5, 5). Na taj je način istinska vjera uvijek povezana s poslušnošću i s ljubavlju. Ona se, kao i ljubav, dokazuje izvršavanjem Božjih zapovijedi: „Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati“, kaže Isus svojim učenicima (Iv 14, 15). U protivnome, događa se ono na što upozorava sv. Jakov u svojoj poslanici, naime da je vjera bez djela beskorisna, jalova, jednostavno mrtva (usp. Jak 2, 14-26).

Draga braćo i sestre!

U božićnoj danjoj misi slušali smo kako je značenje Božića, tj. rođenja Sina Božjega izrazio pisac Poslanice Hebrejima: „Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima u prorocima; konačno, u ove dane, progovori nam u Sinu“ (Heb 1, 1). Time nam sveti pisac želi reći kako nam se Bog u rođenju svoga Sina na nenadmašiv način očitovao. Božić je, dakle, vrhunac Božje objave čovjeku.

Draga braćo i sestre!

Na kraju božićne osmine slavimo svetkovine Blažene Djevice Marije od koje je kao čovjek rođen Jedinorođeni Sin Božji. Zbog toga Crkva vjeruje da je Marija Bogorodica. Svetkovina pod tim naslovom prvi je blagdan u čast Isusove Majke u zapadnoj Crkvi. Pod nazivom „Božić Svete Marije“ svetkovina se počela slaviti u Rimu oko VI. stoljeća, vjerojatno povodom posvete crkve Svete Marije na Rimskom forumu, nazvane Sancta Maria Antiqua. Liturgija za tu svetkovinu bila je povezana s onom božićnom, a 1. siječanj bio je nazvan „in octava Domini“ („osmi dan od Gospodnjeg rođenja“). Kao spomen na obred koji je tog dana bio na Isusu izvršen, naviještalo se evanđelje o njegovu obrezanju, kojim se ujedno obilježavalo i početak nove godine. Dakako, najvišu potvrdu za slavljenje svetkovine Marije Bogorodice dao je 431. godine koncil u Efezu koji je Mariju upravo proglasio Bogorodicom, tj. pravom Majkom Isusa Krista, koji je pravi Sin Božji.

Draga braćo i sestre!

Draga braćo i sestre!

1. Slavimo rođenje Spasitelja Isusa Krista, čiji je dolazak Bog najavio odmah nakon grijeha prvih ljudi, kako čitamo na prvim stranicama Biblije. Za to rođenje Bog je pripremao tijekom dugih vjekova židovski narod, koji je izabrao da bi u njemu probudio i održao živom nadu u Spasitelja koji će doći kad se za to ispuni vrijeme. Čuli smo u prvom čitanju kako ga prorok Izaija naviješta kao „svjetlost veliku“ narodu koji je hodio u tmini i „onima što mrkli kraj smrti obitavahu“. To što je Bog izabrao poseban narod u kojem je držao živom nadu u dolazak Spasitelja ne znači da i u drugim narodima takva nada nije postojala, ali ona je često bila usmjerena na pogrešan kolosijek, tj. prema onima koji je ne mogu ispuniti. U izabranom Božjem narodu Bog je podizao proroke koji su se posebno brinuli za čistoću nade, kao i za to da se ljudi ne bi pod udarom povijesnih nedaća prestali nadati, odnosno da ne bi svoju nadu počeli polagati u ruke raznih manipulatora i obmanjivača, ili njezino ispunjenje očekivati od lažnih bogova.

Nadbiskupovo pismo za početak nove pastoralne godine Propovijed na Večernjoj uoči svetkovine sv. Vida 2015. (Čit. Kol 3, 12-21)  Draga braćo i sestre! 1. Prije godinu dana, u ovo doba dana, Večernjom uoči svetkovine sv. Vida, našeg nebeskog zaštitnika, otvorili smo proslavu Godine obitelji u Riječkoj nadbiskupiji. Tom godinom željeli smo naše obitelji što bolje pripremiti za Drugi […]