Sluga Božji fra Ante Tomičić i pomorci

Naša kapucinska crkva Gospe Lurdske u Rijeci nalazi se uz more. Stoga, kada su prije češće brodovi raznih kompanija i država uplovljavali u riječku luku, a i danas kada uplovljavaju, posade su katolici i nekatolici. Prvo što u rijeci na kopnu zapaze jest kapucinska velebna crkva s kriptom. Svi ti pomorci su pojedinačno i kao grupice dolazili u crkvu, ako i nisu katolici, dolazili su i dolaze s kolegama katolicima da barem razgledaju crkvu iznutra i izvana te da se fotografiraju za uspomenu. To su pomorci raznih jezika, kultura i boje kože.

 
 
Sluga Božji fra Ante se prema njima odnosio s puno poštovanja i razumijevanja, što je svakome bilo vidljivo a to su i sami pomorci osjećali. Pojedinci i grupice pomoraca su se s njime fotografirali za uspomenu na dobrog redovnika, čovjeka molitve i snage vjere. Razumijevajući njihov pomorački život fra Ante je nama mladima govorio o njihovom životu s kruhom od tvrdih sedam kora, te o njihovoj odvojenosti od obitelji (od supruga, djevojaka, djece i prijatelja, itd.). Govorio je: „Dušo draga, pomorci su u velikim opasnostima i napastima, zato trebamo za njih i njihove obitelji puno moliti.“ Da bi ih dobro razumio kao i njihove poteškoće samouko je učio jezike, barem malo da se može sporazumijevati i da bi osobno mogao s njima razgovarati, da bi im tumačio o našoj crkvi ono što ih je zanimalo, zatim ih je u raznim zgodama i nezgodama savjetovao. Propagirao bi im katolički tisak, molitvenike i Sveto Pismo, a nešto bi im od toga i poklonio na jezicima kojima su ga razumjeli. S njima je prema potrebi molio i obećavao im je uključivati ih u svoje osobne molitve. Tješio ih je i hrabrio. Pomagao im je ako su neki bili gladni, pa ako bi poneki došao i pripit javno je za njih imao razumijevanja, a osobno bi ih savjetovao da to ne čine. Od gvardijana je molio, za neke i novčanu pomoć, ako bi im brod isplovio pa su na njegovu zamolbu poneki i prespavali u samostanu.
 
Po ovome znači: da je sluga Božji fra Ante bio posrednik za pomorce kako ih je osobno nazivao „moreplovce“, pred Bogom molitvom, i pred poglavarima konkretnom i potrebitom materijalnom pomoći.  On koji je u Duhu i po Duhu Svetom sve radio i živio, po istom Duhu je bio i prepoznatljiv „kao Božji čovjek i redovnik“ koji je proživljavao evanđelje ljubavi. Njemu je bio važan čovjek koji ima potrebe i probleme. Nikoga nije vratio otresito niti ožalošćena. Svi pomorci koji su navraćali u njegovo vrijeme su mu veoma zahvalni, a pozitivan i svijetli fra Antin lik im se duboko urezao u sjećanje. Kada u današnje vrijeme dođu isti pomorci, dobro su dočekani, ali po osobnom kazivanju fali im svijetli lik fra Antin. Kako osobno još govore koji su se s njim ovdje susretali, da im je to bila čast i iskazana velika milost s njime se upoznati i barem kratko družiti. On je, kažu za njih, svetački svijetli i nezaboravni lik koji im je otvarao duhovne vidike i svjetonazore. Dao Bog da sluga Božji fra Ante Tomičić i nama mnogima bude poticaj, uzor i primjer u življenju evanđelja ljubavi, kao što je bio pomorcima i mnogim drugima.
 
Bogu hvala na daru takve osobe!
 
fra Stanko Dodig

 

Skip to content