U crkvu sv. Terezije od Djeteta Isusa predstavljen kip svete Majke Terezije,

U prepunoj crkvi na Vežici u nedjelju 26. srpnja predstavljen je kip svete Majke Terezije, nastavljena je pobožnost njezinu zagovoru, župa se oprostila od don Marka Pavlinovića, a slavlje je svojim dolaskom uveličao albanski kardinal Ernest Simoni.

Na nedjeljnoj misi 26. srpnja 2026. godine u crkvi svete Terezije od Djeteta Isusa u Rijeci predstavljen je kip svete Majke Terezije iz Kalkute, rad priznatoga akademskog kipara Tomislava Kršnjavija. Spomenuta crkva, na riječkoj Vežici, postala je time mjestom štovanja dviju svetih Terezija koje su duhovno bile povezane – Majka Terezija, rođena 1910. godine u Skopju, svoje je redovničko ime uzela nadahnuta upravo svetom Terezijom iz Lisieuxa, zaštitnicom misionara. Nakon što je u župnoj arhivi pronašao dva albuma s fotografijama posjeta Majke Terezije 1978. godine, župnik don Marko Pavlinović osjetio je poticaj za uspostavljanje pobožnosti toj svetici svjetskoga glasa. Obratio se kiparu za izradu idejnoga rješenja i pribavio Majčine relikvije prvoga stupnja te je prošle godine, 5. rujna, na blagdan svete Majke Terezije, riječki nadbiskup Mate Uzinić, na poziv župnika, predslavio misu njoj na čast. Vidjevši da je odaziv vjernika na tu proslavu bio golem, župnik je pokrenuo Veliku devetnicu u čast Majci Tereziji svakoga 5. u mjesecu, počevši od prosinca prošle godine. Uslijedile su velike milosti po svetičinu zagovoru: sve se više vjernika, kako iz župe tako i iz cijeloga grada, okupljalo na ispovijed, svetu misu, klanjanje i blagoslov njezinim relikvijama koje su župnikovim zalaganjem pribavljene zahvaljujući sestrama misionarkama ljubavi. Župnik je u propovijedi istaknuo kako nas život i djelovanje obiju Terezija koje se časte u ovoj župi uči da je jedini pravi životni uspjeh postići ulazak u Nebo. Istaknuo je kako se do toga cilja dolazi prihvaćanjem Isusa u svojem životu, predanjem Božjoj svetoj volji i prikazivanjem svakog trpljenja kroz koje prolazimo kao žrtve Bogu.

Nakon mise akademski kipar Tomislav Kršnjavi čestitao je župniku i njegovoj župnoj zajednici što su se hrabro uputili na put rasta u milosti njegujući pobožnost svetoj Majci Tereziji. „Još radeći na skici za kip razmišljao sam o tome kako je Majka Terezija dobila Isusov poziv ‘Žedan sam’ i kako je krenula ususret patnicima iako u tom trenutku nije imala ništa osim dva platna sarija. To platno podsjeća u duhovnom smislu na platno Isusova ukopa, koje je ubrzo, prazno, postalo i dokazom njegova Uskrsnuća. To se platno pojavljuje u Isusovu uskrsnuću kao preobraženo u svjetlo. Odjevena u to duhovno platno Majka Terezija donosila je najsiromašnijima i zaboravljenima svoj osmijeh i Isusovu ljubav, gledajući u njima  samog Isusa. Na taj je način bol siromaha pozlaćena i dobila je smisao. Tako je govorila i svojim sestrama misionarkama ljubavi i danas tako taj red raste i djeluje u cijelom svijetu“ – rekao je Tomislav Kršnjavi.

Misa na kojoj je predstavljen kip Majke Terezije ujedno je bila i oproštajna misa župnika don Marka Pavlinovića, kojem je ovo bila prva župnička služba, a sada Božjom voljom i odlukom riječkoga nadbiskupa Mate Uzinića odlazi na studij kanonskog prava u Rim. „Imao sam zamisao župu graditi kao obitelj i vidim da ona to polako postaje. Imam želju da se to nastavi. Zdravo zajedništvo treba postupno i ustrajno graditi, pa makar to bilo ponekad i kroz teškoće, nerazumijevanje, zatvorenost. Bog daje kad se mi dajemo i ovo naše današnje zajedništvo plod je toga.  Ponijet ću sa sobom iz ove župe duboku povezanost s objema Terezijama“ – rekao je don Marko Pavlinović.  U župu je stigao prije pet godina gotovo još kao mladomisnik i nakon tek godine dana iskustva kapelana. Župu je podignuo na višu razinu i u materijalnom i u duhovnom smislu. „Na tome je putu bilo poteškoća, no danas znam da je Bog to dopustio da bi mene izgradio, da bih slijedio Mali put svete Terezije od Djeteta Isusa, a to je put predanja, prihvaćanja svega Bogu za ljubav. Naše dvije svetice naučile su me tome putu predanja“ – posvjedočio je župnik okupljenima. Zahvalio je nadbiskupu Mati Uziniću, koji mu je iskazao veliko povjerenje dodijelivši mu kao još mladom i neiskusnom svećeniku ovu službu te ga ohrabrio rekavši mu kako zna da on taj zadatak može izvršiti. Zahvalio je svim župljanima, ministrantima, župnom zboru i zboru mladih te svim suradnicima u župi. Osobito je zahvalio mladima, koje je Bog osobito u zadnje vrijeme pokrenuo. „Zahvaljujem i svojoj braći i sestrama iz zajednice ‘Omnia Deo’ za podršku i molitve. Zahvaljujem i vama, svojoj župnoj zajednici, što ste me podržali i molili za mene. Nastavite to i dalje činiti, a ja ću se moliti za vas u svetištima grada u koji odlazim“ – rekao je župnik na odlasku. U prepunoj crkvi župljani su ispratili svojega dosadašnjeg župnika s iskrenom ljubavlju i velikom zahvalnošću za materijalni i duhovni rast župe, ponosni na njegov novi put usavršavanja na koji je poslan.

U tome trenutku uslijedilo je lijepo iznenađenje. Slučaj je htio da je upravo ovih dana u posjetu albanskoj katoličkoj zajednici u Rijeci boravi albanski kardinal Ernest Simoni. Nakon što je predvodio svetu misu sa župljanima u crkvi sv. Ivana Krstitelja na Škurinjama, kardinal se u pratnji Roberta Jakaja, dušobrižnika za vjernike albanskog jezika na području Riječke nadbiskupije i sužupnika u Župi sv. Ivana Krstitelja, zaputio na Vežicu kako bi počastio relikvije i kip svete Majke Terezije, svoje sunarodnjakinje. Kardinal Simoni rođen je 1928. godine i ove godine slavi 70 godina svećeništva. Papa Franjo nazvao ga je „živućim mučenikom“. Za vrijeme režima Envera Hoxhe u Albaniji zatvaran je i osuđivan, a za vrijeme zatočeništva, od 1962. do 1981., potajno je slavio svetu misu i postao duhovnik drugim zatvorenicima. U crkvu na Vežici stigao je za vrijeme župnikova oproštajnog govora. Nakon što ga je župnik predstavio župljanima, blagoslovio je sve prisutne i poručio: „Svaka crkva ima Isusa u sebi. Ljudi imaju različite nade, a crkva ima samo jedan cilj – vječni život. Da bismo zaslužili vječni život, trebamo se držati Božjih zapovijedi i svakodnevno moliti. Na taj način sačuvat ćemo vjeru i moći ćemo svaki dan lakše podnijeti svoje brige.“