Spomen svih vjernih mrtvih – Dušni dan

Liturgijska čitanja 31. nedjelje kroz godinu (C): Mudr 11,22–12,3; Ps 145 (144), 1–2. 8–9. 10–11. 13cd–14; 2 Sol 1,11–2,2; Lk 19,1–10)

Jučer smo se molili sa svetima. Danas se prisjećamo i molimo za one koji još nisu u punini svetosti na koju smo svi pozvani i koja nam je svima pripravljena. Za mnoge su od nas ovi dani prilika da se vratimo korijenima, posjetimo rodni kraj i grobove svojih pokojnika. A ako to ne možemo učiniti fizički – bilo zato što smo spriječeni, bilo zato što se ne zna gdje počivaju naši pokojnici – možemo to učiniti u duhu i molitvi.

Ovi su nam dani ujedno poziv da promislimo o relativnosti zemaljskog života. Na tom tragu autor Knjige Mudrosti piše: „Sav je svijet pred tobom, Gospodine, kao zrnce praha na tezulji i kao kaplja jutarnje rose što se spušta na zemlju.“

Ali mi smo i „hodočasnici nade“, kako nas podsjeća geslo jubilejske godine. Zato je ovo čas da obnovimo povjerenje u Boga i u njegov plan s nama i sa svima koji su nam na srcu. Možda smo pred Bogom „zrnce“ i „kap“, ali važnije od toga jest da, riječima Knjige Mudrosti, Bog „milostiv svima i može sve“, da on na naše grijehe „gleda kroz prste“ kako bismo se pokajali, da ljubi sva bića i nikoga ne mrzi koga je stvorio; on je Ljubitelj života i njegov je besmrtni dah u svemu. Ako nas i kažnjava, čini to blago i s ciljem popravka: da ostavimo zloću i u njega se pouzdamo.

Primjer takve Božje milosrdnosti i oproštenja, koja su se na osobit način očitovala u Isusu Kristu – u čijem smo otajstvu života, muke, smrti i uskrsnuća upoznali neograničenost njegove ljubavi – današnji evanđeoski odlomak prikazuje na liku Zakeja. O njemu čitamo da je bio „nadcarinik, i to bogat“; u kontekstu onoga vremena to je značilo i „veliki grešnik“. Zato, kada se Isus sam pozvao u njegov dom – jer Zakej sebe nije smatrao dostojnim – čujemo mrmljanje protiv Isusa: „Čovjeku se grešniku svratio!“ Za sugrađane, pa i za njega sama, Zakej je bio netko bez prava na Božje oproštenje. Ali ne i za Isusa.

Za Isusa nitko nije zauvijek izgubljen. On želi ući u svačiji život, biti gost u svakom domu. Važno je primiti ga, bez obzira na to gdje se nalazimo, i dopustiti mu da posloži kriterije u našem životu: da nas iz usmjerenosti na sebe i svoje, iz prignutosti nad imati – pa i nad „imati probleme“ za koje mislimo da su nerješivi – usmjeri prema drugima, prema onima koje smo možda povrijedili i zakinuli, prema biti s drugima i za druge. Zato Zakej kaže: „Evo, Gospodine, polovicu svoga imanja dajem siromasima! I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko.“

„Danas mi je proboraviti u tvojoj kući.“ – „Danas je došlo spasenje ovoj kući…!“ Ovo „danas“, koje čujemo dvaput, obilježje je Lukinog evanđelja. Čuli smo ga od anđela u navještaju pastirima Isusova rođenja: „Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist“ (Lk 2,11). Isus njime započinje svoje javno djelovanje u sinagogi u Nazaretu: „Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima“ (Lk 4,21). Petra upozorava: „Neće se danas oglasiti pijetao dok triput ne zatajiš da me poznaš“ (Lk 22,34). A na Kalvariji opet slušamo taj „danas“ – riječi koje danas molimo i za svu svoju pokojnu braću i sestre: „Danas ćeš biti sa mnom u raju“ (Lk 23,43).

Tim „danas“ želi nam se prizvati u svijest aktualnost Isusova poziva: da danas uđe u naš život, da danas bude gost naše kuće. Ne trebamo očajavati što se to nije dogodilo jučer, niti odgađati za sutra. Jučer i sutra, zapravo, ne postoje; postoji samo danas – danas susresti Isusa, čuti njegove riječi i poziv, primiti ga i biti spašeni. Čuti: „Danas je došlo spasenje ovoj kući…!“

U to naše „danas“ uključimo i molitvu – onu ustrajnu o kojoj smo promišljali prije dvije nedjelje i onu poniznu na koju nas je pozvalo prošlonedjeljno evanđelje. Neka to ne bude samo molitva za nas, nego – kako nas uči današnji ulomak iz Druge poslanice Solunjanima – i za druge, i s drugima. Sveti Pavao piše Solunjanima, a piše i nama: „Uvijek molimo za vas.“ U našoj povezanosti sa svetima, koji u punini žive Božji „danas“, vjerujemo da je ta njegova molitva trajna: da sveti Pavao i svi sveti – u koju spadaju i naša pokojna braća i sestre, očevi i majke, djedovi i bake, prijatelji i poznanici – sada, pred Božjim licem, mole za sve nas da danas budemo dostojni svoga poziva, da do punine dovedemo nastojanje oko dobra i vjere, „da se proslavi Ime Gospodina Isusa“ danas u nama i mi u njemu. Sv. Pavao nas istovremeno poziva na strpljenje glede ponovnog Gospodinova dolaska, koji uključuje i susret sa svima njima, a što u nadi čekamo. Strpljenje zahtijeva povjerenje u Boga i, želimo li biti dionici onog „danas“ na nebu, postojanost u dobru i ustrajnost u poniznoj molitvi.

Neka povjerenje u Boga i njegov plan učvrsti našu postojanost u dobru i potakne nas na poniznu molitvu za sve ljude, osobito one koji pate. Među onima koji pate su i duše u čistilištu, kojih se danas, na Spomen vjernih mrtvih, posebno spominjemo. To su svi, uči nas Katekizam, „oni koji umru u milosti i prijateljstvu s Bogom, a nisu potpuno čisti, [pa] se, iako su sigurni u svoje vječno spasenje, poslije smrti moraju podvrgnuti čišćenju kako bi postigli svetost nužnu za ulazak u nebesku radost“ (KKC, 1030). „Crkva je –nastavlja Katekizam – od prvih vremena, častila spomen mrtvih i za njih prinosila molitve, poglavito misnu žrtvu, da bi, očišćeni, mogli prispjeti k blaženom gledanju Boga. Crkva također preporučuje milostinju, oproste i djela pokore u korist pokojnika“ (KKC, 1032).

Sve je to ono što im i mi možemo pružiti, osobito uz ove dane sjećanja i molitve za vjerne pokojne, kako bi se i na njima u punini ostvari onaj Božji „danas“ spasenja koje je svima obećano u Isusu Kristu, koji „dođe potražiti i spasiti izgubljeno.“

Foto: Groblje Kozala https://www.rijeka.hr/sufinanciranje-sanacije-grobnih-mjesta-na-grobljima-kozala-trsat-3/?fbclid=IwY2xjawNysxNleHRuA2FlbQIxMABicmlkETFyVFNUTk1FZURYVkZwdG9BAR6Qk2EIzQMcgQ6KzVn_30HX_HDB5Lbga7kTdCdIsW96r2DWu0I0PKYG52fffQ_aem_atjiYTtjXPxHqvTFFa4f_Q