Ovi sveti dani prilika su da ispitamo naše povjerenje i pouzdanje u Bogu

Riječki nadbiskup mons. Ivan Devčić služio Mise večere Gospodnje u katedrali sv. Vida

Spominjemo se vidljivoga prizora, Isusovog rastanka od učenika u dvorani Posljednje večere. Svi, osim Jude, su tu bili. Isus je znao da će ga Juda izdati. Znao je da se približio povratak u kuću Očevu, ali i da će na otajstven način i po riječima koje je govorio ostati među učenicima, među nama, rekao je riječki nadbiskup mons. Ivan Devčić na Misi večere Gospodnje, 14. travnja, u katedrali sv. Vida u Rijeci.

Te Isusove riječi ostat će žive i djelovat će na sve koji ih budu slušali. Isusova riječ obnavlja, oživljava, ako je slušamo, o njoj razmišljamo i trudimo se prihvatiti to što nam je rekao. Iza tih riječi stoje Isusova djela, a najjača jest da se dao razapeti radi nas i našega spasenja. Nadbiskup je u nastavku kazao da Judina nevjera svjedoči o tome koliko čovjek može pasti i biti nevjeran prema drugom čovjeku i prema Bogu. Bog želi da se žrtvujemo jedni za druge i ako to ne činimo, ponašamo se kao Juda koji je Isusa prodao ili kao Petar koji ga je zatajio, poručio je propovjednik dodajući kako se ljudi možemo prepoznati u dvanaestorici učenika. Oni su slika Crkve. Oni su Crkvu stvarali nakon što ih je Isus ohrabrio i nakon što su su dopustili Duhu Svetom da djeluje.  U tom kontekstu, današnji čovjek česti ne dopušta Duhu Svetom djelovati, ne moli dovoljno ili moli bez vjere. Potaknuo je vjernike na promjenu, da dopuste Božjem duhu djelovati i Isusu da nas ohrabri, kao što je ohrabrio svoje učenike.

Ovi sveti dani prilika su da ispitamo naše povjerenje i pouzdanje u Bogu, kao i da se zapitamo u kojoj mjeri je vjera u Boga pokretač našega života, rekao je mons. Devčić. Isusov odlazak s ovoga svijeta i njegov oproštaj od učenika u dvorani Posljednje večere, znači i početak. On ostaje prisutan u otajstvima sakramenata, u Euharistiji, u Svetom pismu koje čitamo, naviještamo. To su sve znaci njegove prisutnosti među nama. Dao nam je primjer kako živjeti i kako se odnositi prema drugima. Nemojmo dopustiti da se sakramenti koje smo primili – umrtve. U sakramentu Euharistije on nam se daje na poseban način daje, ‘za hranu i za piće’, jer zna da nas ne može jačati samo zemaljski kruh.  Zato pretvara taj kruh u svoje mistično tijelo koje nas hrani kako bismo ga mogli slijediti, a tako i vino – svoju krv. Zaključujući je istaknuo da oni koji imaju istinsku vjeru u Euharistiji gledaju poruku spasenja, ispruženu Božju ruku koja nas vodi. Ovi sveti blagdan moraju nas vratiti autentičnom, kršćanskom življenju, zaključio je nadbiskup Devčić.