Dan Riječke Majke: Budimo ljudi svjetla

U kapeli Presvetog Srca Isusova na Pomeriju u Rijeci u srijedu 29. travnja svečano je proslavljen Dan Riječke Majke – službenice Božje Majke Marije Krucifikse Kozulić, utemeljiteljice Družbe sestara Presvetog Srca Isusova. Na misnom slavlju okupile su se sestre i štovatelji Riječke Majke. Misno slavlje predslavio je Rikardo Lekaj, generalni vikar Porečke i Pulske biskupije i župnik katedralne župe Uznesenja Marijina u Puli.

Uvodno u misno slavlje Lekaj je pozvao sve  nazočne da mole posebno na  nakanu za proglašenje blaženom službenice Božje Majke Marije Krucifikse Kozulić i poručio okupljenima da svi postanu ljudi svjetla, da postanu Božji.

U prigodnoj propovijedi istaknuo je prema poslanici Ivana apostola, da je Bog   svijetlost i tame u njemu  nema nikakve. „To znači da Bog je istina, čistoća, punina života.  Hoditi u tom svjetlu ne znači biti bez grijeha, nego živjeti u iskrenosti pred Bogom. Apostol Ivan također nas podsjeća da ako priznamo svoje grijehe, Bog je vjeran, On oprašta, On čisti, On nam daruje novi život. Naš odnos s Bogom ne počiva na našoj savršenosti, nego na njegovu Srcu. I tu misao produbljuje i današnje Evanđelje o Mateju, gdje Isus kaže da se otajstva, kraljevstva ne otkrivaju mudrima, umnima, nego malenima. To je ključ razumijevanja cijelog evanđeoskog odlomka. Malenost nije neznanje, to je nutarnji stav, to je poniznost, otvorenost, povjerenje, malenost.“

Zatim se  osvrnuo  na evanđeoski ulomak toga dana,  na Isusove riječi: „Dođite k meni svi vi, izmoreni i opterećeni, ja ću vas odmoriti.“ I rekao je da svatko od nas nosi neki teret, brige, strahove, razočaranja, možda i teret vlastitih pogrešaka. Isus nastavlja. „Uzmite jaram moj na sebe i učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca.“ Jaram u biblijskom smislu znači pripadnost, vezanost uz nekoga. Isus nas ne oslobađa svakoga tereta, nego nam daje svoj jaram, jaram ljubavi. Razlika je u tome što nas taj Kristov jaram oslobađa. Kada nosimo životne teškoće s Kristom tada  i ono teško postaje podnošljivo.“

Tu je tajna života i Majke Marije Krucifikse Kozulić koja je trajno željela živjeti u jedinstvu s Kristom. „Njezin život nije bio bez križa, ali je bio obilježen dubokim povjerenjima. Sestre to još bolje znaju jer su sigurno uronjene u povijest te duše. Majka Marija Krucifiksa  se potpuno predala Isusu Kristu. Bila je malena, malena pred Bogom i upravo zato velika u njegovim očima. Nosila je Kristov jaram. I u njemu nalazila snagu za služenje drugima malenima. Ta redovnica u ovom gradu je činila čuda. Čuda je činila, a znamo u kakvim je vremenima živjela. Otvorimo srce Kristu. On želi ući u naš život, u naše dubine. I naravno mijenja nas onoliko koliko mu dopuštamo. Koliko dopuštamo da njegova svjetlost, ljubav i milosrđa donosi promjenu našeg života. On je taj koji nas odmara.“

Lekaj je završio govoreći da „dok molimo za uzdignuće Majke Marije Krucifikse na čast oltara, molimo i za sebe da budemo ljudi svijetla. Da budemo kršćani,  redovnice i svećenici koji donose svijetlo Isusa Krista.  Ljudi koji ne nose život sami nego zajedno s Kristom. Jer je negovo breme doista lako.“ Zaključio je molitvom „ Isuse blaga i ponizna srca, učini srca naša po Srcu svojem.“

Nakon misnog slavlja kod groba Riječke Majke zajedno se molila molitva za njezino proglašenje blaženom.