6. vazmena nedjelja (C) 2025.

Isusovo se očitovanje neće dogoditi izvanrednim zahvatom u tijek ljudske povijesti, nego se može – i treba – dogoditi po životu onih koji ga ljube.

[6. VAZMENA NEDJELJA (C), 2025.]

U današnjem evanđeoskom ulomku Isus se ne obraća samo učenicima okupljenima u dvorani Posljednje večere, nego i Crkvi svih vremena. Osobito se obraća onima koji su u Crkvi izloženi kušnjama i progonstvima, ožalošćeni zbog odustajanja i nevjernosti, pogođeni podjelama i krivovjerjima… Kršćani su u takvim situacijama – a one su, zapravo, kršćanska svakodnevica – često gajili želju da se Isus očituje i onima koji ga ne prepoznaju i ne prihvaćaju. Tu je želju evanđelist sažeo u pitanje jednoga od apostola: „Gospodine, kako to da ćeš se očitovati nama, a ne svijetu?“ (Iv 14,22). Današnji evanđeoski ulomak Isusov je odgovor na to pitanje.

Isus nas želi poučiti da se njegovo očitovanje neće dogoditi izvanrednim zahvatom u tijek ljudske povijesti, nego se može – i treba – dogoditi po životu onih koji ga ljube. „Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ, pa će i Otac moj ljubiti njega, i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.“ Tijekom svojeg javnog djelovanja, Isus se nikada nije pozivao na čudesne moći. Umjesto toga, kao znak onoga što jest i tko jest, ukazivao je na ono što je govorio i činio. Želimo li i mi, kao kršćani i kao Crkva, da on u nama i po nama bude prepoznatljiv svima, da se svima očituje – put za to je da u ljubavi budemo jedno s njim i po njemu s Ocem, čuvajući njegovu riječ i živeći po toj riječi. Samo tako će i naše djelovanje biti u skladu s evanđeljem koje propovijedamo.

Isus je itekako svjestan da to nije laka zadaća – ne samo kada je riječ o životu i djelovanju, nego i kada je riječ o vjerovanju. Naime, nije problem samo u tome da jedno vjerujemo, a drugo živimo, nego i u tome što smo skloni prilagođavati ono što vjerujemo onome što živimo. Čini mi se da je upravo to danas veliki izazov. Da nam se to ne bi dogodilo, Isus nam obećava Branitelja: „Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime – poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh.“

Duh Sveti u životu Crkve ima dvostruku ulogu. Prva je: poučavati nas o svemu. Isus nam je rekao sve što je bilo potrebno – objava je dovršena. Ona je sačuvana u Svetom pismu i Predaji. No, Crkva i dalje ima potrebu da ju Duh Sveti iznova poučava. Bez Duha Svetoga nije moguće ispravno čitati Sveto pismo ni razumijevati ono što je zapisano. Bez njega nema žive Predaje. I koliko god vrijedi da nam je Isus sve rekao, njegova riječ nije statična. Ona je živa. A kao živa riječ, ima potrebu da ju uvijek iznova otkrivamo i tumačimo, u svjetlu okolnosti vremena i svijeta u kojem živimo. Zadaća je Crkve svih vremena da istine vjere, sadržane u Svetom pismu i Predaji, prevede u jezik svoga vremena, kako bi bile razumljive ljudima konkretne kulture i povijesnog trenutka. A to je moguće samo uz pomoć Duha Svetoga i njegove službe poučavanja.

Druga je zadaća Duha Svetoga: dozivati nam u pamet ono što je Isus govorio. Skloni smo zaboravu. Skloni smo iskrivljavanju poruke evanđelja. I događa se da nam često „omot“, ono što smo mi dodali, postane važniji od sadržaja – onoga što je Isus rekao i učinio. Događa se da nam naša predaja – ono ljudsko – postane važnija od Predaje i Svetog pisma – onoga božanskog. A zadaća Duha Svetoga upravo je ta: dozvati nam u pamet izvorno značenje i istinsku poruku Isusa Krista.

Kroz čitavu povijest Crkve – još od samih početaka – nije ugrožena bila samo vjera, nego i njezin mir. Ugroze su dolazile iznutra, osobito u vidu iskrivljavanja nauka i prilagodbe evanđelja vlastitim interesima, ali i izvana – od onih koji se osjećaju izazvanima porukom Isusa Krista. Zato nam Isus želi ostaviti svoj mir – kao poticaj i obećanje: „Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem.“ No taj mir, dodaje Isus, nije kao što ga svijet daje. Nije to mir temeljen na moći i nadmoći, nego mir utemeljen na poniznosti i služenju. I na slušanju Branitelja, Duha Svetoga. To je „razoružani mir, mir koji razoružava, ponizni mir“, kako ga je nazvao papa Lav XIV. u svom prvom obraćanju vjernicima. Taj mir mogu imati oni koji, poput Isusa, prihvaćaju logiku služenja i poslanja – u poslušnosti Ocu i njegovu planu, sve do kraja.

Slika: Posljednja večera. Autor Andrea del Castagno – The Yorck Project (2002.) 10.000 Meisterwerke der Malerei (DVD-ROM), distributed by DIRECTMEDIA Publishing GmbH. ISBN: 3936122202., Javno vlasništvo, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=147461&fbclid=IwY2xjawKdlyNleHRuA2FlbQIxMABicmlkETFyVFNUTk1FZURYVkZwdG9BAR45KQ5a4fPE6QMWoOiFzvtyt605XxrackG1AXJEX-_kmeLlPvAMzVWZ0pJBVw_aem_me1wjBq6QTyhpNVJQwU4RA