20. nedjelja kroz godinu (C), 2025.

Ne živimo prvi put u povijesti vrijeme koje nas poziva na obraćenje i misijsku preobrazbu koja će raspiriti oganj Isusove ljubavi u svijetu. Crkva je, zapravo, s tim pozivom i započela svoje poslanje. I u svim vremenima je imala potrebu za tim. Istovremeno je imala i svjedoke onih trajnih vrijednosti evanđelja, one koji su svojim životnim svjedočanstvo, raspirujući oganj Kristove ljubavi, pokazivali pravu ljepotu Crkve.

„Oganj dođoh baciti na zemlju – pa što hoću ako je već planuo! – Ali krstom mi se krstiti, i kakva li muke dok se to ne izvrši!“
U tim riječima Isus sažima svoje poslanje i način njegova izvršenja. Oganj koji je došao zapaliti nije oganj osude. To je oganj riječi koja spašava – oganj Duha Svetoga. Taj Duh poslan je u Isusu: „blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje“ (Lk 4,18-19). Na Pedesetnicu isti će Duh sići nad apostole i roditi Crkvu. Oganj Isusove ljubavi tada treba postati požar koji će, kroz Crkvu, obuhvatiti svijet.
Isus želi da taj oganj plane što prije. Riječ je o ognju koji će spaliti zlo – ne uništiti grešnike, nego pobijediti zlo ljubavlju. Zato ide u Jeruzalem: biti predan i ubijen – ne zato što je to njegov cilj, nego zato što slobodno prihvaća patnju radi našeg spasenja. Neprijatelji su željeli ugasiti taj oganj njegovom smrću. I dogodilo se suprotno: smrt je ognju dala snagu – došlo je uskrsnuće, eksplozija ljubavi koja započinje novo stvaranje.
Isus upozorava učenike: sudbina učitelja je i sudbina učenika. Oganj evanđelja izaziva nemir i podjele – ponekad i u obitelji. Njegova logika nenavezanosti i solidarnosti ruši udobne strukture koje štite privilegirane. Oni koji pribjegavaju očuvanju vlastitih „žitnica i polja“ vide u tom ognju prijetnju i nastoje ga ugušiti. No cilj evanđelja nije rušiti materijalno dobro kao takvo, nego ukloniti nepravdu: sustave koji jedne čine bogatima na račun drugih, sadašnjih i budućih generacija. Oganj želi iz pepela pohlepe roditi novu ekonomiju zajedništva i ljubavi.
Svijet se ubrzano mijenja. Nije to uvijek na bolje, ali niti na gore. Tko čini kao da to ne vidi i nastavlja „po starom“, riskira da poplava uguši oganj Duha. Važno je toj promjeni prilagoditi pastoralno djelovanje, odnosno potrebna nam je misijska preobrazba Crkve, o kojoj je govorio papa Franjo, i kojoj se nastavlja zalagati novi papa Lav XIV. U svojoj prvoj homiliji kardinalima on je upravo na to ukazao, naglašavajući kako su mnogi konteksti danas neprijateljski ili ravnodušni prema vjeri i koliko su takva mjesta važna za misiju Crkve.
Ne živimo prvi put u povijesti vrijeme koje nas poziva na obraćenje i misijsku preobrazbu koja će raspiriti oganj Isusove ljubavi u svijetu. Crkva je, zapravo, s tim pozivom i započela svoje poslanje. I u svim vremenima je imala potreba za tim. Istovremeno je imala i svjedoke onih trajnih vrijednosti evanđelja, one koji su svojim životnim svjedočanstvo, raspirujući oganj Kristove ljubavi, pokazivali pravu ljepotu Crkve. Poslanica Hebrejima podsjeća nas da smo „okruženi tolikim oblakom svjedoka“ koji nas pozivaju na ustrajnost. Prvi i najveći svjedok jest Isus – Početnik i Dovršitelj vjere – ali današnja liturgija nam daje i dostižnije primjere. Današnje prvo čitanje donosi upravo takav primjer: Ebed-Melek, stranac i sluga na kraljevom dvoru, koji se zauzeo za proroka Jeremiju. Njegov čin pokazuje da nije potrebno biti veliki ili slavan da bi se činilo dobro: svi možemo postati glas onih koji su bez glasa i pružiti im zaštitu.
Zato nas Isusov oganj poziva nositi ga, ne skrivati ga, štititi ga i razgorijevati. Traži od nas spremnost na križ i na uskrsnu nadu; traži i da budemo praktični svjedoci vjere – glas za potlačene, ruka koja se pruža potrebitima. Time se već sada i mi pridružujemo „oblaku svjedoka“ i svjedočimo Kristovu ognju ljubavi i Duha Svetoga u konkretnom djelovanju.
Neka nas Duh Sveti obrati i u ovom izazovnom vremenu razgori u nama oganj ljubavi kojim je Krist došao mijenjati svijet.
Photo by Paul Bulai on Unsplash (https://www.americamagazine.org/…/pentecost-testimony…/)

 

Evanđelje:
Lk 12,49-53

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo! Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši!
Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice – otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve.«
Riječ Gospodnja.