1. nedjelja došašća (C), 2021.

Bog nas je u Isusu Kristu već spasio. Njegovo je spasenje za nas „jučer“ našeg spasenja. Ipak, da bismo se spasili potreban je i naš pristanak. Bog nam u Isus Kristu nudi spasenje, ali nas ne prisiljava da budemo spašeni. On kuca i čeka, strpljivo, da mu se otvori naše srce. A ono se otvara samo iznutra. Zato naše spasenje ne ovisi samo o onom „jučer“, odnosno onome što je učinio Isus Krist, nego i o onom danas, onom „sada“ našeg spasenja, odnosno i o onom što mi činimo i što ćemo učiniti kako bismo potvrdili da smo sinovi i kćeri Božje, a tim i ljudi spasenja.

Da bi naš život danas doista bio „sada“ spasenja, važno ga je i u velikim i u malim stvarima oblikovati u skladu s evanđeljem i onim spasenjem koje se već odgodilo u Isusu Kristu. Biti kršćanin znači u svome vremenu i za sve koje susrećemo i s kojima živimo biti ono što je bio i jest Isus Krist za nas i što otajstveno nastavlja biti u Crkvi, sakramentima, osobito euharistiji, braći i sestrama, potrebnima…

O tome što ovo konkretno znači Isus govori u današnjem evanđeoskom ulomku. Isus upozorava na ono čega ne bi smjelo biti u našem životu želimo li da naš život bude „sada“ našeg spasenja, a ne bi smjelo biti proždrljivosti, pijanstva i zarobljenosti životnim brigama. Sve što nas odvlači od Isusa Krista i njegovog spasenja, a toliko je toga u našoj svakodnevnici, dovod u pitanje i ono naše “sada” spasenja, ali i ugrožava ono “sutra” našeg spasenja. Sami možemo lako otkriti što to znači u našem osobnom životu, ali i životu Crkve. Istovremeno Isus upućuje i na ono što bi trebalo biti dominantno u našem životu želimo li da naš život bude „sada“ našeg spasenja i tim priprava i za ono “sutra” našeg spasenja, a trebalo bi biti budnosti i molitve. Budnost o kojoj je ovdje riječ se odnosi na ljubav i služenje braći i sestrama, a molitva na otvorenost Bogu, kako bi nadahnuće za svoje „sada“ spasenja, crpili iz odnosa s njime.

I odsutnost onog lošeg iz našeg života i prisutnost onog dobrog u našem životu su uvjet da bi naš život bio „sada“ našeg spasenja i da bismo mogli imati „sutra“ našeg spasenja u onom „stati pred Sina Čovječjega“. Nije dovoljno samo jedno, nego je potrebno i jedno i drugo. Ovo nam se može učiniti kao prijetnja. Ali nije to prijetnja. To je, zapravo, utješna poruka, poruka o slobodi i nadi. Bogu ne možemo pripadati ako to činimo iz straha. Njemu možemo pripadati samo slobodno. To je utješna poruka nade za nas koji vjerujemo u Isusa Krista, ali onakvoga kakav on doista jest, kakvim nam se objavio svojim utjelovljenjem, djelovanjem, mukom, smrću u uskrsnućem. To je Isus evanđelja. Takvog Isusa, Isusa evanđelja, možemo i trebamo otkivati iz nedjelje u nedjelju. On nam svojim primjerom i u novoj crkvenoj godini, koja je još jedna koju nam u svojoj milosrdnoj ljubavi stavlja na raspolaganje za „sada“ našeg spasenja, može i treba biti poticaj na život u ljubavi. Nije to bilo kakva ljubav. To je ljubav kakvom nas je on ljubio i ljubi, ali i poziva da i mi ljubimo jedni druge i sve ljude.

Neka nam je, dragi prijatelji, blagoslovljeno došašće 2021.!