Hodočasnici iz Bjelovarske biskupije posjetili svetište Gospe Žalosne u Mrkoplju

U subotu, 28. lipnja 2026., stotinu pedeset hodočasnika u tri autobusa iz dviju župa Bjelovarske biskupije – Brezničkog Huma i Visokog – predvođenih svojim župnicima, braćom vlč. Josipom i Ivanom Vragovićem, u povratku s Trsata posjetili su i drugo po važnosti marijansko svetište u Riječkoj nadbiskupiji – svetište Blažene Djevice Marije Žalosne u Mrkoplju.

Dobrodošlicu im je zaželio župnik Ante Zovko, koji ih je upoznao s poviješću župe i svetišta te ih proveo kroz njegove najvažnije znamenitosti. Na samom početku hodočasnicima je predstavljen najstariji sačuvani kip Gospe Žalosne, rad samoukog umjetnika iz obitelji Iskra, nastao 1720-ih godina, koji se veže uz same početke mrkopaljskog svetišta. Ispred glavnoga oltara hodočasnici su razgledali grob znamenitoga senjskog biskupa dr. Ivana Starčevića, zasigurno najznačajnije osobe rođene u Mrkoplju. S velikim zanimanjem slušali su i o životima dvojice svećenika mučenika, vlč. Ladislava Šporera i Stjepana Horžića, čije su biste postavljene uz pristupnu stazu ispred svetišta. Predstavljena im je i spomen-ploča postavljena na pročelju crkve u povodu jubileja 1100. obljetnice krunjenja hrvatskoga kralja Tomislava te stote obljetnice postavljanja novih zvona na svetištu.

U ophodnom prostoru iza glavnoga oltara nalazi se vitrina u kojoj se čuva relikvija krvi kardinala Stepinca. Vjernici i danas s nadom iščekuju njegovo proglašenje svetim. Budući da je blaženi kardinal u posljednjim godinama svoga života osobito promicao pobožnost Gospi Žalosnoj, velika je milost što je upravo ovo svetište postalo čuvarom tako dragocjene relikvije. Stoga se s pravom može reći da je mrkopaljsko svetište, na neki način, i Stepinčevo svetište.

Na zidu prezbiterija odnedavno se nalazi još jedna vrijedna relikvija – relikvija ex tactu (po dodiru) mučenika Stjepana Horžića. Riječ je o ornamentu kaleža, hostije, klasova pšenice i grožđa s jastučnice njegova jastuka. Pretpostavlja se da je riječ o mladomisničkom daru časnih sestara. Jesu li to bile sestre iz njegove Ljubešćice, one iz Frankopanske u Zagrebu, Služavke Maloga Isusa iz Sarajeva ili njihove istoredice u Mrkoplju, danas je nemoguće sa sigurnošću utvrditi.

Poznato je, međutim, da je taj jastuk iz Mrkoplja u istražni zatvor u Delnicama odnijela tada četrnaestogodišnja Dana Cuculić, poslije udana Matković. Na njemu je Stjepan Horžić proveo svoju uzničku noć. Nakon njegova pogubljenja u Delnice je pred vojnu komandu došao njegov otac Miško tražeći sinovo tijelo. Kada su to odbili, zatražio je barem njegove osobne stvari. Vojnici su mu bacili jedino jastuk s izvezenim euharistijskim simbolima. Na njegov upit gdje je ostalo odgovoren mu je prijetnjom: „Budeš li tražio ostalo, dobit ćeš metak u glavu.“ Tako se otac Mihovil u Ljubešćicu nije vratio sa sinovim tijelom, nego grleći jastuk na kojemu je njegov sin proveo posljednje dane svoga ovozemaljskog života.

Ta se dragocjena uspomena desetljećima čuvala u obitelji Horžić kao najveća obiteljska svetinja. O proštenju 2024. godine darovana je župi Mrkopalj, čime je jastučnica postala prava relikvija. Danas se čuva i časti u svetištu Gospe Žalosne kao neprocjenjiva dragocjenost, a hodočasnici iz Brezničkog Huma i župe Visoko bili su prvi kojima je omogućeno štovanje ove relikvije.

Iako je svetište Blažene Djevice Marije Žalosne danas ujedno i župna crkva, izvorno to nije bilo. Župna crkva sv. Filipa apostola nalazila se u središtu mjesta. Njezina je gradnja započela 8. travnja 1771., zajedno s osnutkom župe, a dovršena je 1778. godine.

Teško je stradala u savezničkom avionskom bombardiranju Mrkoplja 6. travnja 1944., a jugokomunističke vlasti potpuno su je srušile 18. kolovoza 1955. godine.

Zanimljivo je da su u požaru izgorjeli krov i cjelokupan unutarnji inventar, dok je netaknut ostao jedino veliki kip Gospe Lurdske. Taj se kip godinama čuvao u mrkopaljskom svetištu, sve dok prigodom proslave 250. obljetnice župe nije vraćen na izvorni lokalitet i ugrađen u novoizgrađeni sakralni postav na sv. Filipu, podignut na temeljima nekadašnje župne crkve. U sakristiji svetišta danas se čuva i fotografija crkve sv. Filipa, nekoć najljepše crkve Gorskoga kotara, koju su hodočasnici sa zanimanjem razgledali.

Na završetku pohoda svoje su oduševljenje svime viđenim i doživljenim hodočasnici, zajedno sa svojim župnicima, izrazili pjesmom „O mila Majko nebeska“, otpjevanom pred glavnim oltarom Blažene Djevice Marije Žalosne. Njezini su se zvuci skladno razlijegali mrkopaljskim svetištem i bili najljepši završetak ovoga susreta.

Još jednom se pokazalo da Mrkopalj ima sve preduvjete postati cjelogodišnje hodočasničko odredište. Ako to dosad nije bio, razlog nije nedostatak duhovnih, povijesnih ili kulturnih vrijednosti, nego činjenica da je hodočasničku priču trebalo sustavno pripremiti. Za to je bilo potrebno gotovo deset godina predanoga rada. Danas je ta priča sazrela. Mrkopaljsko svetište spremno je primati hodočasnike tijekom cijele godine, a nova hodočašća mogu započeti. (Župa Mrkopalj)