Treća nedjelja kroz godinu (C) – Nedjelja Božje Riječi (2025.)

Autor današnjeg evanđeoskog ulomka, koje se pripisuje sv. Luki, iznosi svoj program: pomno ispitati, a onda i napisati „izvješće o događajima koji se ispuniše među nama, kako nam to od početka predadoše oni koji su bili očevici i sluge Riječi“, da bi se Teofil, odnosno svi oni koji ljube Boga, mogli osvjedočiti o pouzdanosti vjere u kojoj su poučeni. Nadahnuće za svoj program pronašao je u Isusu iz Nazareta, njegovom životu, smrti i uskrsnuću. Autor je uspio ostvariti svoj program. Njegovo je evanđelje prepoznato kao kanonsko te se i danas čita i one koji ga čitaju, današnje Teofile, uvjerava u pouzdanost onoga o čemu piše.

I Isus iz Nazareta u današnjem evanđeoskom ulomku iznosi svoj program: „Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje.“ Nadahnuće za svoj program on je pronašao u ulomku iz proroka Izaije. Za nas je sve to važno, ali najvažnije je to da je on svoj program i ostvario. Isti autor u svojoj drugoj knjizi koju zovemo Djela apostolska prenosi propovijed Isusovog učenika Petra koji svjedoči „kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao“ (Dj 10, 38).

Isusov program nije samo njegov program. To je program i njegovog naroda, Crkve. I svakog kršćanina. Crkva je, ali i svaki kršćanin po sakramentima krštenje i potvrde, pomazana Duhom Svetim i poslana u svijet da bude blagovjesnik Božjeg milosrđa po kojemu je moguće oslobođenje od robovanja zlu i pobjeda nad grijehom. Nadahnuće nam je Božja Riječ koja se objavila u Isusu iz Nazareta, a oblikovala u Božjoj riječi sadržanoj u Svetom pismu Starog i Novog zavjeta i u Predaji. Važan je i poticajan za razmišljanje ovaj pojam nadahnuće. Božja Riječ koja nam se objavila u Božjoj riječi nas nadahnjuje, a ne uvjetuje. Možemo nasljedovati Isusa Krista, a ne možemo ga i ne smijemo imitirati. Njegovo poslanje u povijesti spasenja je jedinstveno. I svatko do nas ima svoje jedinstveno poslanje. Jednako tako je i s Crkvom koja u različitim vremenima, čitajući znakove vremena u duhu evanđelja, mora pronaći svoj jedinstveni odgovor, drugačiji nego li je to bilo u drugim vremenima, na nasljedovanje Božje Riječi objavljene u Božjoj riječi i svoje poslanje u Duhu Svetome biti blagovjesnik siromasima, proglašavati sužnjima oslobođenje, vraćati vid slijepima, puštati na slobodu potlačene i proglašavati godinu milosti Gospodnje. Svaki dan i u svim životnim situacijama imamo priliku da to pokažemo. Osobito nam se to kao prilika želi posvijestiti u ovoj jubilejskoj Svetoj godini u kojoj se prepoznajemo kao „hodočasnici nade“.

U otvorenosti Duhu Svetom i u nadi koja nas povezuje sa svima drugima u Crkvi neophodno je da se svaki dan ponovo nastavimo nadahnjivati na Božjoj Riječi koja nam se objavila u Božjoj riječi. Samo tako će biti moguće da se i za nas na kraju našeg zemaljskog hoda, kad će sve ovozemaljsko prestati i ostati samo ljubav, može reći da je Bog bio s nama i da smo prošli zemljom čineći dobro.