Sjećanje na tragediju broda „August Cesarec“: 54 godine od nesreće koja je odnijela deset života

Dati život za drugoga – to je najuzvišenija žrtva. U tišini mora i molitve, ta žrtva nastavlja govoriti i pedeset četiri godine kasnije.

U srijedu, 18. lipnja, u riječkoj katedrali sv. Vida služena je misa zadušnica povodom 54. obljetnice tragedije broda „August Cesarec“, u kojoj je život izgubilo osam članova posade i dvije putnice. Misno slavlje predvodio je povjerenik za pastoral pomoraca i selilaca Riječke nadbiskupije, Mario Gerić, u zajedništvu s članovima Apostolata mora i Udruge pomorskih kapetana Kostrena.

Brod „August Cesarec“, u vlasništvu riječke „Jugolinije“, isplovio je 17. lipnja 1971. u 22 sata iz Rijeke prema Trstu. Na njemu se nalazilo 38 članova posade i četiri putnika, među kojima su bile tri žene. Samo tri sata nakon isplovljavanja, 18. lipnja u 1:20 ujutro, u blizini Crne punte izbio je požar u gornjem dijelu broda. Unatoč pokušajima gašenja i spašavanja, brod je ubrzo u potpunosti planuo, a požar je ugašen tek 13 sati kasnije. Život su izgubili:

Nedjeljko Surian, I. časnik palube (r. 1954., Korčula)

Rade Stanjević, I. časnik stroja (r. 1939., Sarajevo)

Anđelko Stanković, vođa stroja (r. 1924., Čapljina)

Ivan Tomljanović, mazač (r. 1935., Karlobag)

Nello Martinčić, II. kuhar (r. 1933., Labin)

Milan Lukežić, mehaničar (r. 1927., Čavle)

Josip Maržić, kormilar (r. 1940., Pag)

Davorko Pećalov, pomoćnik sobara (r. 1952., Krk)

Dobroslava Zagorac, supruga upravitelja stroja

Perka Tornić, majka III. časnika palube

Posebno se ističe herojski čin upravitelja stroja Serđa Zagorca, koji se u trenutku panike i vatre spustio kroz dimnjak broda, zaustavio motore i omogućio rad vatrogasnih pumpi. Nažalost, nije uspio spasiti vlastitu suprugu. Za svoju hrabrost, posthumno je odlikovan „Plavom vrpcom Vjesnika“ 1972. godine.

Na početku mise, Gerić istaknuo je važnost sjećanja na stradale: „Okupili smo se kako bismo molili za deset žrtava ove tragedije. Neka njihova žrtva bude zalog vječnosti i primjer istinske ljubavi.“ Tajnica Apostolata mora Marica Njegovan podsjetila je okupljene na tešku noć 18. lipnja 1971., naglasivši: „Zanemarena godinama, ova nesreća zaslužuje naše trajno sjećanje. To je tragedija koja se dogodila ovdje, na Kvarneru, i dužni smo čuvati uspomenu na hrabre ljude.“

U propovijedi je naglasio duhovni smisao žrtve: „Djela učinjena iz ljubavi, u tišini i skrovitosti, imaju snagu koja spašava. More je, kako se kaže, najveće groblje čovječanstva. A upravo ondje, u tom prostranstvu, rodile su se mnoge tihe herojske geste.“

U prijepodnevnim satima istoga dana, brod „Vid“ isplovio je iz riječke luke s članovima Apostolata mora, Udruge pomorskih kapetana i obiteljima stradalih, te su u Riječkom zaljevu položili vijenac u more u znak sjećanja na izgubljene živote.