Druga nedjelja po Božiću

Evanđelje je radosna vijest koja se nudi svima, jer Bog želi da se svi spase, ali nikoga ne prisiljava ni na što. Slobodni smo ga prihvatiti ili ne prihvatiti.

Ovo da nas Bog ne prisiljava nego se slobodno nudi i najtužniju rečenicu u Svetom pismu: „K svojima dođe i njegovi ga ne primiše“, pretvara u radosnu vijest, evanđelje. To je radosna vijest, evanđelje, jer ta rečenica ne govori tek o nama ljudima i našem neprihvaćanju Boga. Ona još više govori o Bogu koji nas poštuje i onda kad ga mi ne prihvaćamo. To je rečenica o Bogu koji nam se nudi, a ne nameće, o Bogu koji poštuje našu slobodu, a tim i našu ljudskost, zapravo ono po čemu smo mu slični. A upravo je to uvijek radosna vijest. Tu radosnu vijest da nas Bog želi slobodne, da nas poštuje, da poštuje naš izbor i kad je drugačiji od onoga što on želi, potrebno je često ponavljati svima, a čini mi se osobito nama kršćanima koji to lako zaboravimo, bilo da se radi o nama, bilo da se radi o drugima. Jer ako nas Bog poštuje,  ako je njemu stalo do toga da budemo slobodni, onda i mi sami sebe moramo poštivati. I moramo poštivati druge i njihovu slobodu. I truditi se ostati slobodni. A to možemo samo ako prihvaćamo Boga i njegovu ponudu. Jer sve drugo što nije usklađeno s Bogom i njegovom ponudom nas zarobljava. Grijeh nas zarobljava.

Današnji evanđeoski ulomak ima i nastavak, koji je radosna vijest u punini. „A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja.“

Cjelovita radosna vijest je da je Božja ponuda prihvaćena, da je na Božju ponudu u Riječi – koja je „kod Boga (i) Bog“ – čovjek slobodno odgovorio pozitivno. I dogodilo se ono što je Bog od početka zamislio za nas i sve ljude. Postali smo, ne vlastitom voljom i snagom, nego Božjom milošću, snagom Riječi koja „tijelom postade i nastani se među nama“, ponovo Božja djeca, njegovi sinovi i kćeri u Sinu. Potpuno slobodni. I s dostojanstvom Božjih sinova i kćeri. Onakvi kakvi smo zamišljeni i od Boga željeni od početka.