30. nedjelja kroz godinu (C), 2025.

Ne molimo okrenuti sebi. Molimo okrenuti Bogu i njegovu smilovanju.
U današnjoj Isusovoj prispodobi dvojica ljudi su došla u hram moliti: farizej i carinik. Dvojica pred Bogom – dva molitvena stava – dva molitvena ishoda.
Prvi je farizej. Vjeran je vršitelj zakonskih propisa. Uvjeren da je zbog toga pravedan, on tako i moli. Ali njegova molitva nije uslišana. Zašto? Ne zato što vrši Zakon – to je dobro – nego zbog krivoga molitvenog stava. On je u molitvi okrenut sebi, ne Bogu. Zaneseno gleda u svoje zasluge; moli oholo. Bog kojemu se obraća više je projekcija njega samoga nego živi Bog. Iako se poziva na Boga, Bog mu zapravo nije potreban kao Bog. Treba mu netko tko će se diviti onome što on čini, misli i planira. Zato on pred Bogom ne moli, nego zahtijeva potvrdu onoga što sam o sebi misli da jest. Naravno, to se odražava i na bližnje: ne cijeni ih, sudi ih i odbacuje – ne zato što nisu onakvi kakve Bog želi, nego zato što nisu kao on: „Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi … kao ovaj carinik.“
Drugi je carinik. On je javni grešnik, u očima ljudi kršitelj Zakona. Farizej ga točno procjenjuje: carinik živi od tuđe muke; često je nepravedan; smatraju ga izdajnikom jer služi okupatorskoj vlasti. Zbog takva života nije imao pravo stajati u hramu. Ipak – njegova je molitva uslišana. Ne zato što je grešnik. Grijeh je zlo i treba ga osuditi i mijenjati. Ali to ne znači da grešnika treba isključiti iz Božje blizine. Carinik je uslišan zato što, svjestan svoje bijede, pred Bogom stoji ponizan, skrušen, raskajan. I tu se sve mijenja. Dok sebe prepoznaje kao grešnika koji treba smilovanje, on u molitvi u Bogu prepoznaje kao milostivog i milosrdnog, spremnog na smilovanje i oproštenje. Pred Bogom on ne zahtijeva; ponizno moli: „Bože, milostiv budi meni grešniku!“
Evanđelje ne zastarijeva. Uvijek je suvremeno. I današnja nas prispodoba uči: želimo li da naše molitve pred Bogom budu uslišane, ne molimo poput farizeja – okrenuti sebi – nego poput carinika – okrenuti Bogu i njegovu smilovanju. Uči nas da molimo ponizno, jer „molitva poniznog prodire kroz oblake“ (Sirah). I da to činimo ustrajno, ponavljajući svaki dan u nekom trenutku carinikovu molitvu koja može i treba biti i molitva svakoga od nas: „Bože, milostiv budi meni grešniku!“
Tada će nas Gospodin uslišiti u našim molitvama, odnosno i nas će izbaviti „od svakoga zla djela i spasiti za svoje nebesko kraljevstvo“ – poput sv. Pavla, koji o tome piše Timoteju, svjedočeći da je Gospodin bio uz njega i da ga je izbavio.
Slika: Bernadette Lopez, www.bernalopez.org / www.evangile-et-peinture.org