3. nedjelja kroz godinu – Nedjelja Božje riječi

Evanđelje ovogodišnje Treće nedjelje kroz godinu, koju slavimo u Molitvenoj osmini za jedinstvo kršćana i u Nedjelju Božje riječi, započinje rečenicom: „Pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju.“

Ova rečenica stavlja početak Isusovog djelovanja u određeno vrijeme i prostor, ali ona je puno više od toga poruka da između Ivana Krstitelja i Isusa iz Nazareta postoji kontinuitet. Ivan Krstitelj je preteča Isusa iz Nazareta. Njegovo poslanje bilo je pripraviti mu put i, kako smo to mogli čuti u prošlonedjeljnom evanđelju, predstaviti ga svojim učenicima, kako bi oni išli za Isusom i postali njegovi učenici. Ivan Krstitelj odlazi sa scene. Njegovo poslanje je završeno. Uskoro će biti ubijen. Na scenu ulazi Isus iz Nazareta. On započinje svoje poslanje.

Da se njegovo poslanje nastavlja na poslanje Ivana Krstitelja, ali i da ga nadograđuje, potvrđuje  i sam Isus svojom prvom propovijedi koju nam je prenijelo današnje evanđelje. Kratka je, ali vrlo sadržajna: „Obratite se i vjerujte evanđelju!“ I Ivan Krstitelj je pozivao na obraćenje. Isus pozivu na obraćenje dodaje i poziv na vjerovanje evanđelju. Isusu nije dovoljno da se obratimo. On želi da svoje obraćenje nadopunimo prihvaćanjem evanđelja, odnosno prihvaćanjem njega i njegove poruke spasenja. Poziv „vjerujte evanđelju“ nije poziv da vjerujemo u nešto ili nečemu. To je poziv da vjerujemo nekome. Isus iz Nazareta je evanđelje. Poziv da vjerujemo evanđelju je poziv da mu vjerujemo, da imamo povjerenje u njega i ono što on govori i čini. To je poziv na povjerenje u ono što Isus iz Nazareta jest s nama i za nas. A on je s nama i za nas evanđelje, radosna Božja vijest o Bogu koji nas ljubi tako i toliko da je postao jedan od nas.

Isusov poziv na obraćenje i vjerovanje evanđelju se ne može ostvariti na općoj razini ako se prethodno ne ostvari u životu svakoga pojedinca. To je osobni koji se živi u zajedništvu s drugima i doprinosi obraćenju ili, bolje, obnovi zajednice.  Zato Isus svoj poziv na obraćenje nastavlja pozivom svojih prvih učenika. On ih poziva po imenu. I zove ih da ga slijede. Slijediti njega znači, zapravo, isto ono na što je pozvao u svojoj prvoj propovijedi: obratiti se i vjerovati evanđelju.  Isus zove prve učenike, nakon njih će pozvati i druge i tako već dvije tisuće godina, da bi sljedeći njega mogli proći put obraćenja i vjere evanđelju, a onda kad dođe vrijeme da i on siđe sa scene nastaviti njegovo poslanje u svijetu i vremenu, odnosno postati propovjednici obraćenje i biti, poput njega, evanđelje.

Ovaj poziv, okolnosti u kojima se događa, ali i spremnost prve četvorice učenika koji će postati apostoli na odaziv, od iznimnog su značenja i za nas danas. Isus i nas danas poziva da idemo za njim kako bismo propovijedali obraćenje i sami bili evanđelje za druge, odnosno kako bismo, u skladu s geslom ovogodišnje Nedjelje Božje riječi: „Ostanite u mojoj riječi“ (Iv 8, 31), mogli ostati s njim, biti njegovi učenici. Kao njegovi učenici uvijek ponovo imamo priliku biti u njegovoj školi. I čitajući i slušajući Božju riječ, ali i živeći u crkvenom zajedništvu otajstvo njegove prisutnosti, upoznati i povjerovati u onu oslobađajuću istinu o Bogu koji nas ljubi, Bogu koji je naš prijatelj, Bogu koji s nama druguje. I istinu o nama samima: Božjim sinovima i kćerima, Isusovoj braći i sestrama, njegovim učenicima i prijateljima.

Isusov poziv je uvijek poziv za njim. On obilježava put kojim trebamo ići. Mi ga trebamo s povjerenjem slijediti. Zato on i jest evanđelje, Božja Riječ. I zato mi možemo postati evanđelje, Božja riječ za druge. Ali važno je da nikad ne stanemo nego da uvijek idemo naprijed, za Isusom.

Neka nam je blagoslovljena Nedjelja Božje riječi!