15. nedjelja kroz godinu (B), 2024.

Prorok Amos nije želio biti prorok nego stočar, ali ga je Gospodinu uzeo od stada i učinio prorokom. Ni dvanaestorica Isusovih učenika nisu željeli biti apostoli. Imali su druga zvanja i zanimanja, drugačije životne planove. Ali susreli su Isusa. I Isus ih je pozvao da budu s njim. Zatim ih je poslao izgoniti zloduhe, propovijedati obraćenje i pomazivati nemoćnike.

Zahvaljujući apostolskom propovijedanju, a onda i svima koji su se nakon njih osjetili pozvani biti s Isusom kako bi mogli Isusa i njegovo evanđelje ponuditi drugima, Isus Krist i njegovo evanđelje su stigli i do nas. Službeno smo ih prihvatili onda kad smo postali kršćani. U tom našem postati kršćani, što je bilo Božji poziv i dar nama, i sami smo postali apostoli. I kao apostoli smo pozvani biti s Isusom, da bismo nakon tog u njegovo ime mogli biti poslani drugima. To nije poslanje koje primamo kao pojedinci. To se poslanje događa s drugima. Isus nas šalje „dvojicu po dvojicu“, u Crkvi. Ono što tome prethodi, biti s Isusom, znači da ponajprije mi sami trebamo shvatiti i prihvati Isusa Krista i njegovo evanđelje, odnosno kršćansku poruku o Bogu koji nas je u Isusu Kristu izabrao prije postanka svijeta i u predodredio za posinstvo i pokćerinstvo, kako nam to objašnjava sv. Pavao s Efežanima. Ovu misao Drugi vatikanski sabor ovako sažima: „Misterij čovjeka postaje jasan jedno u misteriju utjelovljene Riječi. (…) Krist, objavljujući misterij Oca i njegove ljubavi potpuno otkriva i čovjeka njemu samome te mu objavljuje uzvišenost njegova poziva. (…) Riječ naime Božja, po kojoj je sve stvoreno, sama je postala tijelom da kao savršen čovjek sve spasi i u sebi sve rekapitulira. Gospodin je cilj ljudske povijesti, točka prema kojoj smjeraju želje povijesti i civilizacije, središte ljudskoga roda. (…) U njegovu Duhu oživljeni i ujedinjeni putujemo prema konačnom dovršenju ljudske povijesti, koje potpuno odgovara planu njegove ljubavi: ‘Obuhvatiti pod jednu glavu u Kristu sve što je na nebesima i na zemlji’“ (GS 22 i 45).

Mnogi se od nas kršćana danas zadovoljavamo tim da smo susreli Isusa i da mu formalno pripadamo. Ali je li to dovoljno za doista i biti s Isusom i Isusovi? Ako smo doista susreli Isusa i upoznali ga to nije i ne može biti dovoljno. Onaj tko je doista susreo i upoznao Isusa, ne može se zadovoljiti samo tim da on ostane s Isusom. Isusa se ne može zarobiti za sebe. On nas uvijek šalje drugima. Čini to i onda kad nam se to ne da ili to jednostavno ne želimo. I osobito to čini onda kad su drugi oni koji, kao u Amosovom slučaju, radije slušaju laž nego istinu. I oni u čijem svijetu nema mjesta za proroke i propovjednike. Ali, ako smo susreli Isusa i povjerovali u njega, mi znamo da svejedno moramo ići jer Isus nas šalje. Nama kršćanima, Crkvi ovog povijesnog trenutka, on danas, kao Amosu i apostolima u njihovo vrijeme, prvima upućuje riječi poslanja. Mi prvi smo danas poslani  s autorom Poslanice Efežanima drugima navješćivati poruku o Bogu koji „nas zamilova u Ljubljenome“ i njegovom vječnom planu spasenja za nas i sve ljude i svu stvorenu stvarnost. Spomenuti autor Poslanice Efežanima o tom piše kao o Božjem „dobrohotnom naumu: … uglaviti u Kristu sve – na nebesima i na zemlji.“ Mi koji vjerujemo da je ovaj Božji naum već ostvaren u Isusu Kristu, o tome moramo govoriti onima koji to još uvijek ne vjeruju ili su to prestali vjerovati. Isus Krst nas i danas šalje po našim gradovima i selima, šalje nas „dva po dva“ dajući nam „vlast nad nečistim dusima“, ali i zapovijed da ni mi sa sobom u to njegovo poslanje ne nosimo nepotrebni teret koji nas sputava i zarobljava. Isus Krist želi da njegovi apostoli, oni jučer kao i mi danas, budu slobodni od imati, kako bi stavljajući sve svoje pouzdanje u njega i njegovu milosti mogli u njegovo ime biti za druge. On ne želi da nas s našom porukom evanđelja drugi primaju zbog straha ili interesa, nikad to nije želio, nego želi da nas prime zbog poruke koju nosimo, poruke evanđelje, poruke o Bogu koji nas u njemu ljubi, o Bogu koji je u njemu započeo i na svakom od nas želi dovršiti svoj plan, a njegov plan je plan ljubavi za sve.