13. nedjelja kroz godinu (B), 2024.

Smrt o kojoj govori ulomak iz Knjige Mudrosti nije fizička smrt nego poremećaj i prekid odnosa s Bogom. Bog nije želio i ne želi prekinuti svoj odnos s čovjekom. On zna da prekid tog odnosa za čovjeka znači smrt. A Bog ne želi našu smrt. Nažalost netko drugi želi. Pisac Knjige Mudrosti ga prepoznaje u đavlu. Kaže da je njegovom zavišću smrt ušla u svijet. Odnosno da se đavlovom zavišću prekinuo odnos povjerenja između čovjeka i Boga. Ne smijemo, međutim, umanjiti čovjekovu odgovornost. Kad se to dogodi uvijek se to dogodi s čovjekovim pristankom.

Iako se grijehom dogodio prekid odnosa povjerenja između čovjeka i Boga, a s grijehom je u naš svijet ušla i smrt, Bog se s tim nije pomirio. On nije odustao od čovjeka nego je s čovjekom započeo novu povijest, povijest spasenja. Vrhunac povijesti spasenja je Isus Krist. On se, kako nam svjedoči sv. Pavao u Drugoj poslanici Korinćanima, odrekao svoga bogatstva, punine života u Bogu, da bi s nama siromasima postao siromašan i s nama koji smo bili mrtvi postao mrtav, kako bismo se mi po njegovom siromaštvu ponovo obogatili i po njegovoj smrti mogli biti ponovo živi, povezani s Bogom i ispunjeni njegovim životom.

Ovo nam pomaže razumjeti današnji evanđeoski ulomak i dva čudesna ozdravljanja koja nam prenosi. Ova ozdravljanje u sebi sadrže puno važniju poruku od one koju prvu primjećujemo, a ta je da je Isus čudesnim dodirima dvjema osobama povratio fizički život. Naime, obje ove osobe će ponovo biti bolesne i morati fizički umrijeti. Zato je za njih, ali i za nas, puno važniji njihov povratak u život zajednice koji se zbog bolesti i smrti bio prekinuo te ponovna uspostava odnosa s Bogom. Isus ih ne oslobađa samo privremeno od fizičke smrti. On ih trajno oslobađa od druge smrti, prave smrti, smrti prekida odnosa s Bogom i s bližnjima. To oslobođenje se ne događa samo po Isusovom čudesnom zahvatu u njihov život. Ono pretpostavlja vjeru, odnosno povjerenje u Isusa i onaj plan ljubavi koji Bog ima s njim i po njemu za nas. Vjera, koje je povjerenje, omogućuje čudesan preokret u život ovih dviju žena i Isusovu intervenciju. „Kćeri, vjera te tvoj spasila!“, kaže Isus ženi. „Ne boj se! Samo vjeruj!“, kaže djevojčičinu ocu.

Po vjeri, koja je povjerenje, i nama je moguće ponovo imati život koji smo izgubili svaki put ponovo kad smo se odvojili od Boga i njegovog plana s nama. Vjera kao povjerenje nam kaže da Bog i nakon prekida našeg odnosa s njim, ne odustaje od nas. On s nama i za nas ima plan. Ta vjera nas ne oslobađa od bolesti i smrti, kao što se to dogodilo onoj ženi iz evanđelja i Jairovoj kćeri, ali nam pomaže da se možemo lakše s njima suočiti. S vjerom, kako smo to vidjeli i prošle nedjelje, znamo da nismo sami. Ona nas povezuje s Isusom, s Bogom. I njega povezuje s nama. I omogućuje nam da i u svim, pa i u onim teškim situacijama imamo povjerenje u Boga i njegovu ljubav s nama, njegov plan s nama. A Božji plan s nama je, kaže Knjiga Mudrosti, naša neraspadljivost. Njegov plan s nama je, kaže sv. Pavao, naše bogatstvo, odnosno punina života i život bez kraja. Zato i nama i svima koji se suočavaju sa životnim izazovima i koje muče egzistencijalna pitanja Isus govori: „Ne boj se! Samo vjeruj!“

Skip to content