Sedma nedjelja kroz godinu

Isusov poziv: „Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!“, odjek je starozavjetnog poziva: „Sveti budite! Jer sam svet ja, Gospodin, Bog vaš!“ Istovremeno je to i velika novost jer je Isus upotrijebio izraz „savršeni“, umjesto izraza „sveti“. U čemu je ta novost, koja znači ispunjenje Zakona i Proroka? Izraelci su Božji poziv na svetost shvatili kao poziv na odijeljenost od onoga što nije sveto. Za njih sveti nisu bili drugi narodi i pojedine kategorije osoba unutar vlastitog naroda: grešnici, gubavci i neki drugi bolesnici. Smatrali su da je dovoljno zazirati od takvih i s njima se ne družiti da bi se moglo biti i ostati svet. Isus se s tim nije slagao. Znao je da u takvom poimanju svetosti postoji opasnost licemjerja. Ono se dogodi kad god se vlastitu pravovjernost i neporočnosti počine mjeriti s krivovjerjem i poročnošću drugoga. I odluči biti odvojen od njih, bilo da se sebe izolira, bilo da se njih isključi. Isus zna da svetost odvojenošću od nesvetoga nije dovoljna da bi se bilo sveti kao što je Bog svet. Zna da se u takvom pogledu na svetost krije puno opasnosti i za one koji se na taj način žele učiniti sveti i za druge koje oni vide kao opasnost svojoj svetosti. Osjetio je on to i na vlastitoj koži. Zato on svoje učenike ne poziva izravno na svetost nego ih poziva na savršenstvo. Savršenstvo ne isključuje svetost, ali ono za razliku od svetosti kako ju je shvaćao starozavjetni čovjek nije u odijeljenosti od drugih. Ono je u životu za druge. To je Isusova novost, novost kršćanstva. Za Isusa i kršćane svet i savršen nije onaj tko izbjegava strance i grešnike. Svet i savršen je onaj tko se i za njih brine. Ovo je Isusov način razumijevanja Zakona i Proroka. Zato on zapovijedima o kojima smo razmišljali prošle nedjelje – a razmišljali smo o zabrani ubojstva, preljuba, rastave i prisege – u današnjem evanđelju dodaje dvije zapovijedi kojima zabranjuje osvetu i poziva na ljubav.

Zabranjujući osvetu Isus uvodi novi način dostizanja istinske pravednosti, različit od onoga koji je starozavjetnom čovjeku nudila i nudi logika kontrolirane osvete. Kontrolirana osveta, koju simbolizira izreka: „Oko za oko, zub za zub!“, željela je spriječiti pretjerane kazne neusklađene s počinjenim zločinom. Isus želi da mi kršćani odustanemo od bilo kakvog parničenja, a što uključuje i podnošenje počinjene nepravde. Isus govori slikovito i ne treba ga shvatiti doslovno. Kad su ga udarili po obrazu i on ih je pitao zašto to čine. I nije okrenuo drugi obraz. On od nas ne traži pasivnost nego spremnost prihvatiti nepravde i poniženja radije nego li uzvratiti istom mjerom te i sami počiniti nepravdu i poniziti drugoga. Zlo i nasilje ne mogu se zaustaviti zlom i nasiljem, nego dobrom i nenasiljem. Zato nikad ne bismo smjeli dozvoliti da nas se uvuče u vrtlog osvete koja poput tornada uništava sve pred sobom. Osveta izaziva osvetu. Oprost je zaustavlja. I daje šansu miru. I novom početku.

S oprostom je povezana zapovijed ljubavi. To je zapovijed koja ništa ne zabranjuje, a može se čak reći i da ne zapovijeda jer ljubav se ne može zapovjediti. Zapovijed ljubavi je poziv. Ona je i poslanje. Shvaćena na Isusov način nadomješta sve zapovijedi. Gdje je ljubav, druge zapovijedi nisu potrebne. “Ljubi i čini što hoćeš“, rekao bi sv. Augustin. Isusova novost je u širini primjene. On je ne shvaća na način starozavjetnog čovjeka koji ju je ograničavao na svoj narod i one koji mu čine dobro. On je širi i na sve druge, uključujući i vlastite neprijatelje. Ljubav prema neprijateljima je vrhunac ljubavi, ono što je doista čini savršenom kao što je ljubav koju nam je Bog objavio u Isusu Kristu. To je ljubav koja ne traži ništa za sebe, nego se bezuvjetno daruje drugima, nikoga ne isključujući.

Isus poziv na ljubav i prema neprijateljima povezuje s molitvom za one koji nas progone. Kad se čini da nam je nemoguće ljubiti i neprijatelje, ostaje nam mogućnost molitve. U molitvi možemo razumjeti Boga i njegovu logiku ljubavi. I prestati biti protiv drugih. I postati za druge. Molitva za svoje progonitelje je zapravo molitva za sebe same. Ona pomaže da nas ne zahvati vrtlog osvete i da usvojimo Božje osjećaje ljubavi. Ona je put svetosti i savršenstvu kao njezinoj punini. Zato: „Sveti budite! Jer sam svet ja, Gospodin, Bog vaš!“ I još više: „Budite … savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!“