16. nedjelja kroz godinu i 3. Svjetski dan djedova, baka i starijih osoba

Nadahnut rečenicom iz Lukinog evanđelja: „Od koljena do koljena dobrota je njegova“, papa Franjo u svojoj poruci za Treći svjetski dan djedova, baka i starijih osoba, ponovo progovara o odnosima starijih i mladih osoba, kao i obrnuto, i onome što oni jedni drugima mogu dati i čime jedni druge mogu međusobno obogatiti.

„Gospodin se nada da će mladi u susretu sa starijima prihvatiti poziv na čuvanje sjećanja i prepoznati, zahvaljujući njima, dar pripadnosti jednoj većoj povijesti“, piše papa Franjo u kontekstu ove proslave, kao i skore proslave Svjetskog dana mladih u Lisabonu pod geslom nadahnutim istim biblijskim susretom: „Marija ustane i žurno ode!“ No ovo obogaćenje mlađih i starijih osoba je dvostrano. Ono pomaže mlađim osobama ili osobi „da svoj život ne svodi na sadašnjost i da se sjeti da ne ovisi sve o njezinim sposobnostima“. Također ono starijim osobama ili osobi „daje nadu da ono što je doživjela neće biti izgubljeno i da će se njezini snovi ostvariti.“ Sve je to na neki način sažeto u tom susretu dviju žena, mlađe Marije i starije Elizabete. U svjetlu tog susreta svaki susret mlađe osobe sa starijom osobom budi „svijest da se Gospodinovo milosrđe prenosi s koljena na koljeno … da sami ne možemo napredovati, a kamo li spasiti se, te da su Božja prisutnost i djelovanje uvijek dio nečeg većeg, povijest jednog naroda.“

Iako današnje evanđelje nema veze s temom odnosa mlađih i starijih osoba, ipak je moguće naći jednu poveznicu. Naime, čini se da je današnji evanđeoski ulomak pisan u dva različita povijesna konteksta. Prvi kontekst je prva generacija kršćana u koju spadaju i Isusovi apostoli učenici. Njih, u duhu ovog promišljanja, možemo prepoznati kao starije osobe. Drugi kontekst je druga generacija kršćana, odnosno sinovi i kćeri i učenici one prve generacije u kojima možemo prepoznati mlađe osobe. Različiti su povijesni konteksti i izazovi prve generacije kršćana od povijesnog konteksta i izazova druge generacije kršćana, kao i svih kasnijih generacija. Da bi i jedni i drugi s nadom mogli gledati u budućnost, sigurni da je „od koljena do koljena dobrota njegova“, bilo je potrebno da se, svatko polazeći iz svoga konteksta i svojih izazova, međusobno susretnu, poštuju i tako dopunjuju i obogaćuju.

Stariji kontekst je zapravo onaj temeljni kontekst od kojega je potrebno krenuti. To je, kad je riječ o današnjem evanđelju, kontekst u kojemu je Isus izrekao svoje parabole. Obilježje su mu kriva mesijanska očekivanja i razumijevanja Božjeg kraljevstva Isusovih suvremenika. Isus to ovim parabolama želi ispraviti. Isusovi suvremenici su držali da će se Božje kraljevstvo nametnuti silom i da će biti uništeni svi one koji mu se budu suprotstavljali, da će Bog odvojiti dobre od zlih, vjerne od nevjernih, sinove Izraelove od drugih poganskih naroda… Kroz ove tri parabole Isus im na slikovit način kaže da neće biti tako, ali i pokazuje zašto to ne bi funkcioniralo. I zašto je neophodno da se Božje kraljevstvo, čiji je rast neprimjetan, gradi postupno i strpljivo.

Mlađi je kontekst, koji nam govori kako se evanđelje treba čitati vodeći računa o znakovima vremena u kojemu ga se naviješta, kontekst kršćanske zajednice Matejevog vremena. Ta se zajednica više nije susretala s problemom pogrešne interpretacije Božjega kraljevstva, nego s problemom progona i društvene marginalizacije. Zajednica je bila u opasnosti da izgubi nadu, da odustane. Zato evanđelist u tumačenju više ne stavlja naglasak na strpljivost i ne ukazuje toliko na nevidljivost i sićušnost Božjeg kraljevstva, koje su oni i bez toga mogli iskusiti na vlastitoj koži, nego im pogled usmjerava prema naprijed kad će sve to što podnose jednom biti iza njih, kad će se dogoditi konačna pobjeda dobra nad zlom. Zato on, umjesto da kaže da ta parabola govori o Božjem strpljenju, u svom tumačenju prijeti Božjom silom i moći i njegovim osvetničkim pohodom protiv zla i zlih na kraju vremena. Bilo bi, međutim, loše ako bi se ovo mlađe tumačenje odvojilo od onoga starijeg jer je Isus ovim parabolama svoje suvremenike baš želio osloboditi od takve slike Boga i njegovog kraljevstva. Ako se, međutim, uzmu u obzir oba ova konteksta, i onaj stariji i ovaj mlađi zajedno, onda ni to kasnije tumačenje nije poruka prijetnje, nego poruka nade. To je poruka nade upućena kršćanima Crkve Matejevog vremena, ali i Crkve svih vremena i svih generacija koje se na različite načine, nekad više, nekad manje, suočavaju sa životnim poteškoćama i izložene su zlu, ali ipak ne odustaju nego u nadi idu naprijed znajući da je „od koljena do koljena – odnosno od generacije do generacije – dobrota njegova“.

Skip to content