Tijelovo

Ulomak iz Lukinog evanđelja o umnažanju kruha koji nam je ove godine ponuđen na svetkovinu Tijelova važna je lekcija o vrijednosti dijeljenja. Dijeljenje uvijek ponovo može učiniti čudo umnažanja. I od mnoštva, često nepovezanog, učiniti zajednicu braće i sestara. Ali Isus nije došao samo da bi nas učinio braćom i sestrama. Da je želio samo to, ne bi mu trebala Crkva. Bila bi mu dovoljna neka socijalna ustanova ili humanitarna organizacija. On je došao da bi nas učinio Božjim sinovima i kćerima. To je njegovo prvotno poslanje. Zato on želi da svoj pogled podignemo i usmjerimo prema Bogu.

Euharistija sve ovo, i ono naše biti dijeljenjem braća i sestre i ono Isusovo učiniti nas Božjim sinovima i kćerima, sažima u sebi. Ona primjećuje i mora primijetiti braću i sestre. Ali je istovremeno uvijek i prije svega pogled usmjeren prema Bogu i onom što je Bog učinio i nastavlja čini iz ljubavi prema nama. Zato Isus u današnjem evanđeoskom ulomku, nakon što nas je pozvao na dijeljenje s braćom i sestrama, „uze pet kruhova i dvije ribe (i) pogleda na nebo“. Pogledom na nebo u događaj umnažanja kruha i riba, koji predstavljaju njega samoga, on uključuje Oca, prepoznajući se njegovim Sinom. Osim Oca i Sina, u euharistiji je prisutan i Duh Sveti u kojemu nam postaje i trajno ostaje moguće ponavljati ovo otajstvo „za nas“, a Isusu „na spomen“.

Isus želi da mi, njegova braća i sestre, u euharistiji budemo međusobno braća i sestre kako bismo po euharistiji sve više postajali Božji sinovi i kćeri. To nam je moguće jer euharistija sakramentalno sažima Isusa, ono što je on bio i što on jest u poslušnosti Ocu. Ona omogućuje i nama da se i mi, po Duhu Svetome, uključimo u to euharistijsko otajstvo tako što se tim otajstvom hranimo. I hraneći se tim otajstvom dozvoljavamo Isusu da nas svojom euharistijskom prisutnošću u nama oblikuje. I „čini pažljivima za sve oblike gladi svoje braće i sestara: gladi kruha, gladi ljubavi, gladi razumijevanja, gladi opraštanja i osobito gladi za Bogom“ (F. Armellini). A tim i sličnijima njemu koji se u nama i po nama želi nastaviti dijeliti, da bi i u nama i po nama svima mogao nastaviti biti brat i sestra. I u svima postati Božji sin i Božja kći. A po tome graditelj, a ne samo navjestitelj, Božjeg kraljevstva na zemlji.