Uskrs 2021.

Isusovo uskrsnuće je „pasha“ „prijelaz“ iz svega onog negativnog što je dominiralo u Velikom petku, u ono pozitivno što se stidljivo počelo širiti onog uskrsnog jutra,  najprije kao vijest o praznom grobu, a zatim i vijest o uskrsnuću. 

Isusovo uskrsnuće je „pasha“ „prijelaz“ i za sve nas koji tom otajstvu pristupimo s vjerom. I omogućuje nam biti slobodni, izići iz groba svega onoga što nas sputava i drži priljubljene za ovozemaljsku stvarnost, kako bismo se slobodni, sljedeći njegov primjer, mogli vinuli prema nebeskim visinama. I započeti mijenjati stvarnost svijeta u kojemu živimo. Zato je Isusovo uskrsnuće, ako ga vjerom prihvatimo i živimo, događaj koji pripada i našoj sadašnjosti. 

Čini nam se da, usprkos Isusovom uskrsnuću, naša sadašnjost nije preobražena, da je ona, za čovječanstvo koje se bori s pandemijom, još je uvijek sličnija stvarnosti Velikog petka nego li stvarnosti Uskrsa. Ali, u Isusovom slučaju Veliki petak nije bio kraj. U njegovom se slučaju tri dana kasnije dogodio se Uskrs. On je uskrsnuo. I nije jedini. On je samo prvi na redu. Zato se radujemo i čestitamo. Zato slavimo Uskrs! U Isusovom uskrsnuću su svi oni koji su pogođeni nepravdom, ma zapravo sav svijet i sva stvorena stvarnost, dobili novu priliku. Isusovo uskrsnuće je nova prilika za palo čovječanstvo i svakog pojedinog čovjeka koji ga s vjerom prihvati. Ono je i naša nova prilika!

Da bi ljudi našeg vremena mogli dobiti tu priliku, potrebno je najprije da mi kršćani s Kristom postanemo novi ljudi, ljudi uskrsnuća. A ljudi uskrsnuća mogu biti samo oni koji su u susretu s Isusom uskrsnulim shvatili i prihvatili njegovu logiku služenja u ljubavi i tu logiku pretvorili u život. 

Današnjem čovjeku nije dovoljno za povjerovati u uskrsnuće iskustvo praznoga groba. Današnjem čovjeku nije dovoljno niti naše usmeno svjedočanstvo o ukazanjima Uskrsloga. Današnjem je čovjeku, da bi povjerovao u uskrsnuće, potrebno da mi koji kažemo da vjerujemo u uskrsnuće, živimo kao ljudi uskrsnuća. Danas dokaz za uskrsnuće nije prazan grob. Nisu to i ne mogu biti ukazanja Uskrsloga. Nije to ni evanđelje samo po sebi, koliko god da je ono važna poruka. Ali što jest? Jesu svjedoci.

Biti svjedoci! Apostoli su svjedoci jer su bili s njim jeli i pili, slušali ga, gledali, dodirivali. I osobito jer su, kroz iskustvo smrti, s njim prešli u život. Nisu svjedoci zbog svojih osobitih talenata, nego su svjedoci zbog svog jedinstvenog iskustva. 

Da bismo bili svjedoci Isusa Krista, nije nužno, čak nije ni dovoljno, hodati fizički s Isusom Kristom. Mnogi su to imali priliku činiti, a nisu postali svjedoci. Da bismo bili svjedoci Isusa Krista i njegovog uskrsnuća potrebno je nešto drugo. Potrebno je biti s njim, s njim jesti i piti, slušati ga, gledati i dodirivati. I osobito s njim prijeći iz smrti u život. To ne znači da moramo fizički umrijeti. To znači da se trebamo ponovo roditi. Krštenje je sakrament umiranja s Kristom starom čovjeku i rađanja u Kristu novom čovjeku. 

Nije novi čovjek onaj tko se oslobodio ovozemaljskog života i usmjerimo prema onom nebeskom, nego onaj tko živi ovozemaljsko zauzetom ljubavlju jer zna da punina života nije ovdje na zemlji. Punina života će se ostvariti u Kristu. On je punina života. 

Sa željom da svi mi, svatko od nas na svom mjestu i ulozi u Crkvi i društvu, a po nama i cijela Crkva, budemo postojani u svemu onom što je dobro i po tome postanemo živi znak Isusova uskrsnuća, svima još jednom želim sretan i blagoslovljen Uskrs!