Šesta nedjelja kroz godinu – Svjetski dan braka i Dan zaljubljenih

Susret gubavca s Isusom i Isusa s gubavcem pred nas kršćane stavlja dvostruki zahtjev.

Prvi zahtjev je da i mi s povjerenjem, bez obzira na to što nam drugi govore ili otpor koji u sebi osjećamo, priđemo Isusu. Iako mu je zakonski bilo strogo zabranjeno prići Isusu, gubavac „dođe“, „klekne“ i „zamoli: ‘Ako hoćeš, možeš me očistiti!”’ Učinio je to jer je u Isus prepoznao ne samo kao onog koji ga može ozdraviti od gube, nego i od grijeha, odnosno kao onoga koji mu može vratiti dostojanstvo koje je izgubio i zbog kojega je bio isključen iz religiozne i društvene zajednice svoga vremena. Želimo li se osloboditi gube – koju ne trebamo shvaćati u doslovnom smislu nego simbolički, prepoznajući u njoj sve ono što nas kao ljude isključuje i odvaja od Boga i bližnjih – ne smijemo se bojati Isusa. On nas nikad neće odbiti, nikad osuditi. Zato mu možemo uvijek s povjerenjem doći, kleknuti i zamoliti ga: „Ako hoćeš, možeš me očistiti!“ I on će to učiniti.

Drugi zahtjev je zahtjev da se usvojimo Isusov način odnosa prema gubavcu. On „ganut pruži ruku, dotače ga se, pa će mu: ‘Hoću, budi čist!’“ I „odmah nesta s njega gube i očisti se.“ I danas Isus s ganućem želi susresti gubavca kako bi ga dotaknuo i ozdravio. To je ono što mu danas možemo i moramo omogućiti mi kršćani, mi Crkva usvajanjem Isusova odnosa prema gubavcu, odnosno prema svima koji su isključeni iz Crkve i društva ili se zbog bilo kojeg drugog razloga osjećaju marginalizirani. On koji u svojoj bezgraničnoj ljubavi ide ususret svakoj osobi, bez iznimke, po nama želi nastaviti prilaziti svakom čovjeku, doći ususret svakoj osobi, bez iznimke.

Zato ne smijemo dozvoliti da nas u uvijek ponovnom susretanju s Isusom i njegovom ljubavlju obeshrabre naši osobni padovi. I poput Isusa trebamo uvijek ponovo dozvoliti da nas gane trpljenje naše braće i sestara koji su i u ovom našem vremenu i društvu isključeni. Pronalazeći uvijek ponovo putove izlaska iz „stanja gubavosti“ i isključenosti, po cijenu da i sami zato budemo isključeni i proglašeni nečistim, s Isusom trebamo dijeliti svoje trpljenje i poput Isusa dijeliti trpljenje svoje braće i sestara.

„Nasljedovatelji moji budite, kao što sam i ja Kristov“, poručuje nam na ovom tragu. sv. Pavao. Ovaj poziv se odnosi na apostolovo zanemarivanje svoje osobne koristi u nesebičnoj brizi za druge. Budući da je danas i blagdan sv. Valentina koji slavimo kao Dan zaljubljenih, ali i Svjetski dan braka koji se slavi u drugoj nedjelji veljače, spomenuti ćemo i to da je upravo to zanemarivanje osobne koristi u nesebičnoj brizi za drugoga i druge, ono što se nalazi u temelju prave ljubavi, kao i jednog sretnog i uspješnog braka i obitelji. Zanemarivanje svoje koristi u nesebičnoj brizi za druge, što u sebi sažima riječ služenje, najbolji je odjek ove Isusove epizode s gubavcem, ali i općenito njegovog života koji je život ljubavi i služenja sve do dara onog najvrjednijeg što možemo darovati, a to je svoj život. Događaj s gubavcem tome je samo slika i navještaj u kojemu je sažeto predstavljen čitav Isusov život i cjelokupno djelo spasenja koje kao Zaručnik izveo nesebično se i do kraja darujući za svoju Zaručnicu, Crkvu. Biti njegovi „nasljedovatelji“, onako kako nas to apostol poziv i svjedoči vlastitim životom, znači da nam u svemu, a osobito u našim odnosima s drugima, ali i u Crkvi i s Crkvom u različitim dimenzijama njenog poslanja u svijetu i vremenu, glavno mjerilo ponašanja treba biti i trajno ostati Isus Krist i njegovo ponašanje.

A on, kaže evanđelist, „ganut pruži ruku, dotače ga se, pa će mu: ‘Hoću, budi čist’.“

Skip to content