Isus Krist, Kralj svega stvorenja (B), 2021.

U Ivanovom se evanđelju prvi put govori o Isusu kao kralju u procesu pred Pilatom. Povod je bio to što su ga njegovi sunarodnjaci željeli politički kompromitirati i tako prisiliti Pilata da ga osudi na smrt. Isus je Pilatu priznao da je kralj. Ali on razlikuje između sebe kao kralja i svoga kraljevstva i političkih kraljeva i kraljevstva na koja misli Pilat: „Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta.“ Pilat nakon novog razjašnjenja pita Isusa: „Ti si dakle kralj?“ Isus mu odgovara: „Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas.“ U onom: „Svjedočim za istinu“ posebnost je Isusovog kraljevskog identiteta. A onom: „Tko god je od istine, sluša moj glas“, mogućnost je da i identitet svakoga tko je od istine i sluša Isusov glas postane kraljevski identitet.

Koja je to istina koja Isusa čini kraljem, a i nama daje mogućnost biti kraljevi? To je istina o Bogu koji ljubi čovjeka, sve ljude i svu stvorenu stvarnost. Ova će istina biti istina osobito vidljiva u događaju Isusove osude, muke i smrti iz ljubavi prema nama, u ozračju koje se i vodio ovaj dijalog. Istovremeno je to istina i o nama. Mi nismo slučaj. Mi smo ljubljeni sinovi i kćeri Božje.

Ova istina o Bogu koji nas ljubi i o nama koji smo ljubljeni, čini nas kraljevima. Nije kralj tko je moćan, bogat, slavan… Kralj je onaj tko je slobodan! Između istine i slobode postoji neraskidiva povezanost. Za evanđelje sloboda je živjeti u istini. Obrnuto, živjeti u laži je ropstvo. Tog se ropstva možemo osloboditi tek onda kad postanemo sposobni čuti istinu, o Bogu, o drugima, o sebi, o stvorenom… I što više uspijevamo prihvaćati tu istinu, to više postajemo slobodni. A sa slobodom i sve više postajemo kraljevi, oni koji imaju vlast nad sobom i svojim životom, oni koji su gospodari sebe samih i svoga života do te mjere da se u službi istine možemo, poput Isusa, potpuno darovati u ljubavi.

Primjer je Isus. On je na Pilatovom dvoru bio kralj jer nitko, uključujući i Pilata koji je mislio da ima moć dati ili oduzeti život, nije imao vlast nad njim. Još je više bio kralj jer ga u svjedočenju istine o Bogu i nama nisu mogli pokolebati ni vanjski neprijatelji, kao što su pismoznanci, farizeji, Herod, Pilat…, ni unutarnji neprijatelji, kao što su strahovi, sumnje, razočarenja… Bio je slobodan među onima koji su bili robovi straha za svoje položaje i privilegije, straha od nadređenih, straha od izbora dobra. Osobito je bio slobodan jer je, u poslušnosti Bogu, bio slobodan za ljubav, do kraja, do dara života za svoju braću i sestre.

Želimo li i mi kraljevati s Isusom trebamo „biti od istine i slušati (njegov) glas“. Nije ovdje riječ o teorijskoj istini na kojoj često insistiramo. Riječ je o istini života koji se slobodno i u ljubavi daruje, o istini služenja u ljubavi. Da bismo mogli razumjeti ovu istinu moramo se osloboditi ovozemaljskog shvaćanja kraljevstva u kojemu se vlada, s kojim je spojena čast, slava, moć, bogatstvo, utjecaj… I dopustiti Isusu da nam pomogne prihvatiti njegovo shvaćanje kraljevstva koje ne inzistira na vladanju nego na služenju, kojemu na prvom mjestu nisu moja prava nego dužnost ljubavi kakvu nam je posvjedočio Isus, naš kralj. Svoje shvaćanje kraljevstva u Ivanovom evanđelju Isus je posvjedočio nekoliko sati ranije pranjem nogu svojim učenicima i tumačenjem tog čina ljubavi i služenja riječima: “Razumijete li što sam vam učinio? Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam! Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih” (Iv 13, 12-15). I potvrdio nekoliko sati kasnije smrću na križu koju je slobodno izabrao iz ljubavi prema nama i da nas spasi.

Skip to content