U ono vrijeme: Isus se uputi na Maslinsku goru. U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati. Uto mu pismo¬znanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu i kažu mu: »Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?« To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti. Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: »Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.« I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sam – i žena koja stajaše u sredini. Isus se uspravi i reče joj: »Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?« Ona reče: »Nitko, Gospodine.« Reče joj Isus: »Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.«

Divno evanđelje koje nam govori o Božjem milosrđu. Farizeji onog vremena htjeli su Isusa kušati, htjeli su mu “namjestiti”. Doveli su Isusu ženu uhvaćenu u preljubu koja je po starom zakonu trebala biti kamenovana. No, Isus ne reagira kao što je okupljena rulja htjela. Isus počinje pisati po tlu. Crkveni oci tumače kako je Isus po tlu pisao grijehe okupljenih. Možete li zamisliti šoka kada su shvatili da su njihovi grijesi veći od grijeha one koju su htjeli kamenovati. Bog nam poručuje da ne sudimo i ne kopamo po grijesima ljudi koji nas okružuju pogotovo ne ako pritom sami nismo počistili vlastita dvorišta. Licemjeri su svi oni koji stavljaju ogroman teret na leđa vjernika, a sami žive neautentično. Na taj Isusov čin okupljeni bacaju kamenjeciz ruku i odlaze. U vlastitoj sramoti. Isus ženu spašava, fizički, ali i duhovno. No, također, govori joj da više ne griješi. Dobro bi bilo da nakon obraćenja, nakon što smo upoznali Isusa i Radosnu vijest evanđelja više ne griješimo, ne ponavljamo te teške grijehe.