Pismo riječkog nadbiskupa mons. dr. Ivana Devčića povodom nove pastoralne godine 2018./2019.

 

 Godina duhovnih zvanja

 

Godina duhovnih zvanja snažan je poticaj i poziv svakome kršćaninu da nešto učini glede brige za duhovna zvanja. Riječ je o duhovnoj i materijalnoj brizi.

Draga braćo i sestre,

 

1. Svaki kršćanin dionik je općeg, tj. zajedničkog svećeništva kojega je ustanovio Gospodin Isus (usp. LG, 10).  Svaki član Katoličke crkve pozvan je živjeti to krsno svećeništvo. Međutim, Gospodin Isus je ustanovio i ministerijalno svećeništvo kao poseban način služenja Božjemu narodu. Upravo želimo u novoj pastoralnoj godini posvetiti svoj rad pastoralu duhovnih zvanja, počevši od obiteljske, župne, školske, dekanatske pa do nadbiskupijske razine. Odgojitelji djece i mladih, pri čemu osobito mislimo na roditelje, svećenike, učitelje i vjeroučitelje, pozvani su na osobit način pomoći mladoj osobi na putu cjelovitog razvoja osobnosti te na putu prepoznavanja vlastitog životnog poziva. Jedan od mogućih životnih poziva je i duhovni poziv, tj. duhovno zvanje koje mladi čovjek prepoznaje u vlastitoj savjesti koja je najosobnije mjesto susreta čovjeka i Boga. Budimo u novoj pastoralnoj godini više s djecom i mladima. Posvetimo im više vremena i pažnje. Posvetimo se na osobit način radu s ministrantima te osvješćivanju važnosti ministrantske službe u našim župnim zajednicama, budući da su mnoga duhovna zvanja proizašla iz služenja kod oltara.
2. Mi, svećenici, pozvani smo biti svjedoci ljepote i radosti koja proizlazi iz ministerijalnoga služenja. Naša je služba, shvaćena prema smjernicama Učiteljstva,  služba služenja drugim ljudima. Mi smo „uzeti od ljudi“ da budemo za ljude. Bit našega poslanja je duhovno očinstvo, tj. biti za druge, pomoći im na putu do Boga slavljenjem sakramenata te navještanjem Božje riječi (usp. Dekret o službi i životu prezbitera, pogl. 2). Da bismo se mogli brinuti za ljude, kao što je to otac pozvan činiti za članove svoje obitelji, potrebno je da se prije svega sami brinemo za svoj duhovni život, odnosno za svoju duhovnost. Sami smo pozvani pripremati se za slavljenje sakramenata svete euharistije i svete ispovijedi kako bismo ih mogli zajedno slaviti s povjerenim nam stadom Božjim. Draga braćo svećenici, ova je pastoralna godina svima nama poziv na obnovu vlastite svećeničke duhovnosti. Poznato nam je da primjeri privlače. Sjetimo se i sami kakav su pozitivan primjer ostavili na nas naši župnici koji su se trudili sveto živjeti.
3. Isus Krist nije došao da bude služen, nego da služi. Kristovo svećeništvo očituje se u služenju te, na koncu, u Kristovoj žrtvi na Kalvariji koju mi, svećenici, svaki put uprisutnjujemo na oltaru slaveći svetu euharistiju s Božjim narodom. Na taj način i mi svećenici i Božji narod participiramo u Kristovom svećeništvu jer se sam Krist po misnoj žrtvi prikazuje Bogu Ocu za spasenje svijeta. Svećeništvo je usko povezano s Kristovom žrtvom na Kalvariji te iz nje proizlazi. No, tko je pozvan biti svećenik? Koji je kriterij prepoznavanja duhovnog poziva? Ako pogledamo u Sveto pismo (usp. Mk 1, 14 – 20) i Isusov primjer kako je on zvao prve učenike, vidjet ćemo da Isus zove one koje želi. Sigurno je bilo boljih i pametnijih suvremenika od Andrije i njegova brata Šimuna, ali Isus prolazeći pokraj Galilejskoga mora zove baš njih i, naravno, mijenja im život. Isus zove i danas mladiće koji će biti spremni ostaviti sve i poći za Njim. Bog zove one po kojima će na osobit način djelovati kroz slavljenje i primanje sakramenata i naviještanje svoje riječi.
4. Pozvani smo u Godini duhovnih zvanja najprije moliti za duhovna zvanja. Potičem, stoga, sve župnike da u povjerenim im župnim zajednicama redovito mole sa svojim vjernicima za nova duhovna zvanja. To može biti i molitva koja se nalazi u našem Nadbiskupijskom pastoralnom kalendaru te osobito tjedna klanjanja posebno animirana za nova duhovna zvanja. Potičem i druge vjerničke zajednice da se velikodušno uključe u ovu molitvenu inicijativu. Uz molitvu, pozvani smo katehizirati djecu, mlade i odrasle pokazivajući im važnost i nezamjenjivost svećeničke službe te ističući brojne primjere svećenika koji su svijetlili svojim primjerom života, ali i one koji to još uvijek čine. Drugim riječima, pozvani smo davati autentično svjedočanstvo o sebi i drugima na raznim našim okupljanjima i susretima, počevši od župne razine koja bi trebala prednjačiti u pastoralu duhovnih zvanja.
5. Godina duhovnih zvanja snažan je poticaj i poziv svakome kršćaninu da nešto učini glede brige za duhovna zvanja. Riječ je o duhovnoj i materijalnoj brizi. Duhovna briga očituje se u molitvi za duhovna zvanja te u svjedočanstvu vjere, dok se materijalna očituje u davanju i odricanju od vlastitih materijalnih dobara za dobrobit našega Sjemeništa koje nosi ime svetog pape Ivana Pavla II. koji je u njemu boravio 5 dana. Pozivam svih da se aktivno uključe u oživljavanje i sprovođenje pastorala duhovnih zvanja u svojim sredinama, svatko prema svojim mogućnostima, na dobrobit ove naše mjesne Crkve te za nova buduća duhovna zvanja.

Neka Vas u Vašim pastoralnim nastojanjima prati nebeski zagovor

naše nebeske Majke i Kraljice apostola.

Mons. dr. Ivan Devčić, riječki nadbiskup