Svećenici su Kristova ramena
Kategorija:
Vijesti

web-posveta-uljaMisom posvete ulja svećenici Riječke nadbiskupije na Veliku srijedu 23. ožujka u katedrali sv. Vida obilježili su spomen ustanovljenja svećeničkog reda koji je bio na Posljednjoj večeri. Euharistijsko slavlje predvodio je i pod misom blagoslovio i posvetio ulje riječki nadbiskup i metropolit mons. dr. Ivan Devčić. Ulje će se tijekom godine koristiti za podjelu sakramenata bolesničkog pomazanja, krizme i svetog reda te u obredima posvete oltara i crkve.

U propovijedi je na početku poručio da se svećenici sa zahvalnošću na današnji dan prisjećaju trenutaka kada ih je Isus učinio ‘svećenicima Bogu i Ocu svojemu’. U nastavku je kazao kako novozavjetno i ono opće, ministerijalno ili hijerarhijsko svećeništvo izviru s istog izvora – Kristova svećeništva. Također, Isus je sebe smatrao prorokom i tako se predstavljao zbog čega je bio proganjan i ubijen. To znači da se ni mi ne bismo trebali čuditi ako naiđemo na protivljenja zbog vjernosti Božjoj riječi, koja nam je kao svećenicima povjerena. Uostalom, Isus je sam predvodio da će nam se to događati rekavši: „Ako su mene progonili, i vas će progoniti!“ (Iv 15, 20), rekao je propovjednik.

Dodao je da uz proročku, Isusovo svećeništvo uključuje i pastirsku službu kojoj Bog pripisuje odlike vođe i prijatelja. Isus u svojoj osobi povezuje službu pastira i svećenika. „Time što svoj život daje za svoje ovce, pastir postaje svećenik. Ali ne svećenik koji, poput starozavjetnih svećenika, prinosi Bogu za očišćenje i oproštenje grijeha žrtve životinja nego sebe samoga. On je ono žrtvovano janje čija je krv spasila izraelske prvorođence u noći oslobođenja iz egipatskog ropstva. To janje predočavalo je njega i njegovu žrtvu na križu. On je svećenik i žrtva, koji je sebe jednom zauvijek na križu prikazo Ocu za naše spasenje, i to otajstveno obnavlja u svakoj euharistijskoj žrtvi. Svojom je žrtvom uspostavio novi savez između Boga i čovjeka, ne savez sklopljen krvlju jaraca i junaca nego krvlju utjelovljenog i na križu raspetog i probodenog Jedinorođenoga Sina Božjega. Svojom prolivenom krvi i svojim žrtvovanim tijelom zaslužio nam je život vječni.“

web-misa-uljeIsus se objavio kao prorok koji radije trpi i umire nego da iznevjeri riječ koju je primio od Oca, i kao pastir koji život daje za svoje ovce, i kao svećenik koji, kao žrtvu Bogu za naše grijehe, prinosi samoga sebe i tako uspostavlja novi savez Boga i čovjeka, istaknuo je nadbiskup.

Zaključujući propovijed svećenicima je kazao da su, kao dionici Kristova svećeništva, pozvani iz dana u dan, u zgodno i nezgodno vrijeme, riječima i životom naviještati i svjedočiti Božju riječ, makar zbog toga trebali trpjeti. Također, dužni su tražiti izgubljene i zalutale i, poput Dobrog pastira, dovoditi ih natrag Bogu. „Sjetimo se znaka Godine milosrđa koji prikazuje Krista kako na ramenima nosi iznemogla čovjeka. Kristova smo ramena prije svih mi, njegovi svećenici, ramena na koja se iznemogli mogu nasloniti i koja ih mogu natrag Kristu donijeti. Kao što je Krist žrtvovao svoj život za spas sviju, tako se i mi iz dana u dan, u euharistijskoj žrtvi i u životu prinosimo i prikazujmo Ocu nebeskom za sve one zbog kojih se Krist utjelovio, Radosnu vijest objavio i sebe na križ dao pribiti. Doista, krštenjem i svetim redom tako smo s Kristom srasli da možemo i moramo sa sv. Pavlom ponavljati: ‘Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist’ (Gal 2, 20).“ Na kraju ih je potaknuo da svoj kršćanski poziv žive naviještajući i svjedočeći Krista svojim životom  i prikazujući svoja trpljenja i svoj rad za one koji su od Boga i Crkve udaljili.

Skip to content