Predstavljena enciklika pape Franje

U utorak 30. lipnja u dvorani Nadbiskupskog ordinarijata u Rijeci predstavljena je  enciklika pape Franje: “Laudato si – Hvaljen budi“. Encikliku su predstavili: prof. dr. sc. Milan Špehar, dr. sc. Mario Tomljanović i prof. dr. sc. Darko Gašparović. Pozdravnu riječ uputio je riječki nadbiskup mons. dr. Ivan Devčić istaknuvši kako enciklika pape Franje nije upućena samo vjernicima, nego svim stanovnicima planete Zemlje.

Predstavljajući encikliku dr. vlč. Tomljanović je istaknuo kako papa Franjo donosi teološko promišljanje o odnosu čovjeka prema okolišu. S obzirom da je čovjek glavni onečišćivač prirode, Sveti Otac se uključuje u svjetsku raspravu kao razuman, vjerski i moralni primjer iskazujući poštovanje prema ulozi znanosti. „Enciklika: ‘Laudato si’, ne otkriva samo misao pape Franje koja se tiče socijalnog nauka Crkve i dobrih ekoloških praksi. Geneza njezinog nacrta također otkriva svijet oko pape Franje. Stil, koji se može odrediti iz samog naslova, je onaj siromašnog brata svetog Franje. Papa šalje poruku cijelomu svijetu ovom svojom drugom enciklikom, napose svakoj osobi koja boravi na zemlji da ih potakne da vode brigu o čuvanju zajedničkoga doma.“

Središnja tema enciklike je definiranje temeljnih odnosa čovjeka s Bogom, sa samim sobom, s drugim ljudima te sa stvorenjima, rekao je u nastavku vlč. dr. Tomljanović. Iznio je i neke kritike i pitanja koja se donose u enciklici, poput odnosa siromašnih i bogatih, kritika novih oblika moći koji proizlazi iz tehnologije, pitanja odgovornosti lokalnih i međunarodnih politika prema ekologiji, razvijanju kulture prema otpadu i sl. Sveti Otac poziva nas tražiti druge načine razumijevanja gospodarstva, a osobito njegova napretka, te upućuje hitan poziv za zaštitu našeg zajedničkog doma, poručio je vlč. dr. Tomljanović.

„Sveti Otac ne govori općenito, poziva svakoga od nas da svoje pojedinačne i osobne odgovornosti uloži u rješavanje problema. Čovječanstvo i priroda nisu odvojeni. Ako se razboljelo čovječanstvo, u prirodi se čuje jecaj. Jedno i drugo ujedinjeni su u zajedničku sudbinu. Stoga, papa Franjo govori bez da ‘skriva’ pojmove, jer je u pitanju život čovječanstva.“

Papa podržava potrebu za reformom globalnog financijsko-gospodarskog sustava kao i odvažnost da se kritizira sadašnje stanje financijskih institucija kao što se već činilo u prošlosti. Predlaže snažnu višestruku angažiranost, baca svjetlo na važnost prirodne obitelji i napada rodnu ideologiju na osnovu pojma ‘ljudske ekologije’ koju je Benedikt XVI. već razvio, rekao je predstavljač. „Enciklika sadrži jednu jasnu kritiku pobačaja (br. 120) i još jednu  koja se tiče kontrole rađanja (br. 50): obrana obitelji kao ‘primarne stanice društva’ (157), kritika ekoloških pokreta koji su posvećeni očuvanju okoliša, ali ‘ne prepisuju ista načela na ljudski život’ (136), odbacivanje maltuzijanizma: ‘demografski rast je u potpunosti kompatibilan s integralnim i zajedničkim razvojem’ (50), priznavanje prava na privatnu imovinu u skladu s prethodnim socijalnim naukom. (93). U konačnici, on traži ekološko obraćenje, pojam koji je već izrazio papa Lav XIII.“

Dodao je kako su pristup i metode rada pape Franje sasvim novi: vidjeti, prosuditi i aktualizirati. Papa također često citira dokumente biskupskih konferencija jer želi obratiti pozornost na geo-crkvene periferije. „U stalnoj potrazi za nečim novim, ova enciklika riskira da postane instrumentom iskorištenim od različitih grupa ovisno o njihovim vlastitim potrebama. Isti se fenomen događa i s pontifikatom pape Franje. Pravi papa Franjo ostaje skriven od pogleda dok mediji ističu njegove riječi samo onda kad odgovaraju njihovim prethodno napisanim člancima.“ Zaključujući izlaganje istaknuo je kako ne postoji medijski interes za papine kontinuirane apele u ime tradicionalne obitelji, ali postoji veliki interes kad novinari izvuku njegove neprecizne izjave iz konteksta na temelju kojih, po nekima, mogu stvoriti plodno tlo za poticanje revolucije u Crkvi. „Hvaljeni budi“ je enciklika koja poziva na istinsko ekološko obraćenje, posebice na gospodarskom planu. Rast, upozoravam, ne može biti neograničen, inače nastaje umnažanje abnormalnih stanica koje se pretvaraju u rak. Na kraju, katolici su pozvani pročitati encikliku te da ne dopuste da ona bude krivo shvaćena jer crkveno učiteljstvo, a ne riječi savjetnika, ima završnu riječ u enciklici, poručio je vlč. dr. Tomljanović.

Govoreći o vezi duhovnosti i ekologije, dr. Milan Špehar, profesor na Teologiji u Rijeci je rekao da Papa tome u enciklici posvećuje izrazitu pozornost jer duhovnost stvara naš odnos prema Bogu i bližnjemu, stvorenome i samome sebi, te da se veza duhovnosti i ekologije nalazi u središtu papine enciklike. Kršćanska duhovnost sa svojim velikim stoljetnim bogatstvom može pridonijeti obnovi čovječanstva. To je duhovnost koja nije odvojena od vlastitoga tijela, ni od prirode ni od stvarnosti ovoga svijeta, nego živi i s njima i u njima, u zajedništvu sa svime što nas okružuje. Ta Papina definicija duhovnosti ujedno je poziv na duboko osobno unutarnje obraćenje, rekao je dr. Špehar. Isto tako, izdvojio je kako je, da bi došlo do ekološkog obraćenja, potrebno zajedničko obraćenje koje ima svoje stupove, kao što su zahvalnost za primljeni dar od Oca, zatim svijest da nismo odvojeni od ostalih stvorenja, svijest da svako stvorenje nosi svoju poruku, priznanje reda koji je Bog stavio u svijet. Tumačeći da se kršćanska duhovnost sastoji od kontemplacije i prorokovanja, dr. Špehar je izdvojio papinu poruku da cjelovita ekologija znači posvećivanje malo vremena kako bismo postigli harmoniju sa stvorenim, da bismo mogli razmišljati o našem stilu življenja, našim idealima, kontemplirati Stvoritelja koji živi među nama i onome što nas okružuje. Duhovna ekologija produbljuje našu svijest ovisnosti o Bogu, naše trajno zahvaljivanje njemu, također naše priznanje onoga što drugi čine za nas i solidarnost s drugima, kazao je dr. Špehar.

Enciklika pape Franje usmjerena je brizi za budućnost i plemenitoj skrbi za održivi razvoj Zemlje, staništa ne samo čovjeka, nego svih stvorenja i izvanredno je važan dokument pregalaštva na boljitku čovječanstva, kazao je prof. dr. Gašparović. Papa Franjo nas usmjerava i od nas zahtjeva drugačiji stil života. „Polazi od misali Romana Guardinia, da čovjek prihvaća kao razumne, pravedne i ispravne naredbe i forme za oblikovanje načina ponašanja i djelovanja koje su mu nametnute izvana, a nisu izraz njegove istinske ljudske naravi (144). Unatoč svim negativnim iskustvima, predlaže opće prihvaćanje Karte Zemlje, te uspostavlja vjeru i nadu da je vazda moguće razviti novu sposobnost da se izađe iz sebe sama prema drugome. Zalaže se odlučno, na tragu svetoga pape Ivana Pavla II. za kulturu života protiv kulture smrti koja se nadvila nad čovječanstvom. Traži novi početak, potreban više nego ikad u povijesti.“

U svemu tome presudnu ulogu ima odgoj za spoznaju jedinstva i zajedništva između čovječanstva i Zemlje, za ekološko obraćenje u čemu značajnu ulogu mora imati i kršćanska duhovnost, istaknuo je. Kršćanska duhovnost promiče i nudi alternativni model za poboljšanje kvalitete života, a u svemu tome je duboko prožeta idejom Isusa Krista o življenju radosti i mira. Konačno, nad svime ljubav, usredištena u Euharistiji. Ljubav. Ne samo vjerska i crkvena, nego i građanska i politička. Sveopća i zajednička, zaključio je prof. dr. Gašparović.

Događaj je organiziralo Akademsko katoličko društvo “Jeronim”. Moderatorica večeri bila je Maja Šimičić Roksandić, a u glazbenom dijelu programa nastupile su Tina Galant i Martina Frković.