Na Kozali izložene relikvije bl. Miroslava Bulešića

web-relikvija1U nedjelju 20. prosinca, četvrte nedjelje Došašća,u župi sv. Romualda i Svih Svetih na Kozali  svečano otvorena je Godina milosrđa na župnoj razini. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je porečki i pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan a suslavio župnik vlč. Josip Kolega. Vlč. Kolega pročitao je dio bule pape Franje „Lice milosrđa“, kojom je navijestio Godinu milosrđa u župi sv. Romualda i Svih Svetih. Tom prigodo na trajno štovanje izložena je relikvija svećenika i mučenika bl. Miroslava Bulešića.
Relikvija je u svečanoj procesiji donesena na oltar gdje je bila izložena tijekom euharistijskog slavlja. Mons. Milovan zahvalio je župniku na pozivu te mogućnošću da se relikvije bl. Bulešića izlože u ovoj riječkoj župi. U prigodnoj propovijedi potaknuo je kršćane da se, u ovom tvrdom i grubom svijetu u kojem živimo, više trude razmišljati o Bogu i njegovim djelima milosrđa. „Ovo adventsko vrijeme skoro svi doživljavamo na jedan poseban način, punog ljepote i dragosti, a u tom dobu do Božića prate nas i mnogi zanimljivi sveci koje rado štujemo:  sv. Barbara, sv. Nikola, sv. Lucija, a na kraju Došašća Majka Marija koja je uvijek spremna pomoći, uvijek sluša, vjeruje i služi kako je bilo rečeno i u današnjem evanđelju.  Nizu svetaca koji nam pomažu u duhovnoj pripravi za blagdan Božića u ovoj Godini  milosrđa pridružit će se i suvremenik, mučenik bl. Miroslav Bulešić  čija se relikvija danas izlaže. Sin ovog kraja i naroda, čiji je svećenički život bio tako kratak, samo četiri i pol godine, ali ga je jako intenzivno živio u potpunosti predan Bogu i ljudima.“

Bulešićevo djelovanje bilo je ograničeno na prostore Porečke i pulske biskupije, no spominju se njegovi pastoralni dolasci i na ovu stranu Učke do Matulja i Rukavca, rekao je propovijednik. Dodao je kako se mučeništvo ovog blaženika dogodilo u njegovoj 27. godini i može se reći da je bio spreman na njega. Od samih početaka kada su mu počeli prijetiti neprijatelji vjere, Bulešić bi rekao: ‘Bože ako je volja Tvoja, ja sam spreman i na mučeništvo’. Pratila ga je duhovna budnost i spremnost služiti do kraja bez obzira na prijetnje koje su bile u njegovom životu, kazao je mons. Milovan.

„Vlč. Petar Matijašić, župnik Lanišća,  govorio je kako je mnogo svećenika u ono doba bilo u životnoj opasnosti, no bl. Miroslav je bio duhovno spreman da primi tu milost mučeništva. Zato ga je Bog izabrao za to svjedočanstvo. Bio je zahtjevan, ozbiljan, strog, ali pun ljubavi prema ljudima. Svoje ređenje 1943. proživljavao je veoma intenzivno, jednostavno bio je zaljubljen u svoje svećeništvo te se može reći da je uzor svim svećenicima.“

Bio je od onih svećenika koji nisu ratno vrijeme provodili u sakristiji nego je obilazio sela okupljajući ljude, rekao je u nastavku porečki i pulski biskup u miru. „Imao je veliku dozu neustrašivosti pa  je 1946. organizirao pučke misije u župi Kanfanar i poticao ljude da dolaze na okupljanja u crkvu, a protivnici vjere su govorili: ‘Dok je ovaj živ ljudi neće dolaziti na naše sastanke’.“
web-relikvija2Za bl. Miroslava može se reći da je bio čovjek  koji se žurio činiti dobro, kao da je predosjećao da će imati malo vremena činiti dobro ljudima oko sebe. Jedna od crta njegova života su djela ljubavi i milosrđa.  Nakon velikih ratnih stradanja obilazio je sela te kao svećenik činio sve da tješi, pomaže narod i zagovara njemačke i talijanske vlasti da puste na slobodu one koji su bili zatvoreni te je u svom dnevniku zapisao: „ Poslije krvlju natopljenog naroda mi moramo biti dobri Samaritanci i uvijati rane naroda bijelim omotom ljubavi“ . Pamte ga kao velikog Samaritanca te se često prepričava  slučaj iz Kanfanara. U doba kada je rat već završio naišao je neki prosjak sav u dronjcima, došao do njegove kuće, a bl. Miroslav poslao je majku da mu donese najbolju košulju. Upravo je učinio ono na što i nas potiče Ivan Krstitelj, istaknuo je mons. Milovan.

„Njegovi još živući učenici iz sjemeništa svjedoče kako je bl. Miroslav bio pun dobrote, blagosti i strpljivosti prema njima, mada on u svojim dnevnicima spominje gorčinu zbog nekih situacija i kako mu nije uvijek bilo lako, a i želja mu je bila vratiti se na župe budući da se tamo smatrao korisnijim.  Usprkos tome ostaje i čini najbolje što može u odgoju mladih ljudi ne zaboravljajući vršiti svoju službu strogo i dosljedno, ali s puno blagosti i razumijevanja.“

Na kraju propovijedi mons. Milovan je rekao da će ova crkva biti mjesto gdje će lik Miroslava Bulešića, čija je reklivija  izložena  na trajno čašćenje, biti utočište gdje se vjernici mogu s puno vjere i predanja utjecati zagovoru ovoga blaženika koji je bio itekako dobar i blizak ljudima za života, te da je sav živio za ljude. Vjerujmo da svojim zagovorom prati sve nas osobito u svojoj molitvi i preko relikvije koja će se ovdje častiti. Bl. Miroslav kao uzor, kao poticaj, kao zagovornik , kao velik pomoćnik i onaj koji će svojim zagovorom uslišavati naše molitve. Budnost, duhovna zauzetost i ljubav prema bližnjemu su crte koje je on živio, a na koje smo i mi pozvani, zaključio je mons. Milovan.

web-relikvija3Nakon misnog slavlja relikvija bl. Bulešića postavljena je na prikladno vidljivo mjesto, s lijeve strane prezbiterija, gdje će biti trajno izložena svim župljanima i hodočasnicima.

Svečano euharistijsko slavlje svojim glasovima obogatio je župni zbor pod ravnanjem Silvije Segnan. Zbor je ovom prigodom prvi puta izveo službenu himnu s beatifikacije u Puli iz 2013.: „Himna blaženom Miroslavu Bulešiću“,  za koju je tekst napisao Daniel Naćinović, a uglazbio Branko Okmaca. (S.J.)

Fotografije: Snježana Jelenić

Skip to content