Mons. Milan Simčić proslavio 89. rođendan

U ponedjeljak 21. rujna u društvu riječkog nadbiskupa i metropolita mons. dr.  Ivana Devčića, generalnog vikara Riječke nadbiskupije mons. Emila Svažića, kancelara Riječke nadbiskupije mons. Nikole Imbrišaka, prepozita Prvostolnog kaptola mons. Ivoslava Linića, ravnatelja Svećeničkog doma i Caritasa Riječke nadbiskupije mons. Nikole Uravića,  rektora Bogoslovnog sjemeništa „Ivan Pavao II.“ mons. Sanjina Francetića, ekonoma Riječke nadbiskupije vlč. Piotra Modrzejewskog, pravnika Ženidbenog suda Riječke nadbiskupije vlč Vjekoslava Đapića,  mons. Gabrijela Bratine i nadbiskupovom tajnika vlč. Josipa Tomića, obilježen je svečanim ručkom i čestitanjem 89. rođendan mons. Milana Simčića, dugogodišnjeg djelatnika Rimske kurije (Sv. Oficija, tj. Kongregacije za nauk vjere i Kongregacije za kler).

Nadbiskup je na početku svečaru čestitao rođendan zaželjevši mu dobro zdravlje, ujedno mu zahvalivši za službu Crkvi, ne samo u tijelima Rimske kurije već i Riječke nadbiskupije gdje je mons. Simčić i danas aktivan. Nazočnima se obratio i mons. Simčić zahvalivši na čestitkama i dobrim željama. Istaknuo je i nekoliko crtica iz svojeg života, spomenuvši se i suradnje sa poznatim kardinalom Alfredom Ottavianijem, prefektom Sv. Oficija Rimske kurije.

Mons. Simčić rođen je 1926. u Klani, mjestu zanimljive povijesti iznad Rijeke. U sjemeništu je bio u Rijeci i Udinama, da bi ga tadašnji riječki biskup Ugo Camozzo poslao na studij u Rim. Tamo je uspješno završio teologiju, obranio doktorsku disertaciju iz teologije, specijalizirao crkveno pravo, a 1956. na Papinskoj diplomatskoj akademiji licencirao iz međunarodnog diplomatskog prava. Studiranjem u Rimu postao je protiv svoje volje politički emigrant jer mu komunistički režim nije dopustio povratak. Svećeničko ređenje je imao 8. 4. 1950. u papinskoj bazilici sv. Ivana Lateranskog. Komunističke vlasti nisu htjele dati putovnicu njegovim roditeljima da mu budu na ređenju, a od njega su tražili izjavu lojalnosti komunističkoj Jugoslaviji tako da mu je ređenju nazočilo samo jedan član rodbine, teta po majaci, koja je živjela van Jugoslavije. Zanimljiva je činjenica oko mladomisničkog blagoslova mons. Simčića – najavio je da će preko Radio Vatikana dati svoj mladomisnički blagoslov i pozdrav na Uskrs točno u 13 sati, no tadašnje mjesne vlasti su ukinule električnu struju u Klani desetak minuta prije 13 sati tako da blagoslov nitko u Klani nije čuo. Nakon II. svjetskog rata bio je tajnik organizacije za pastoralnu službu hrvatskih emigranata koja im je pomagala da započnu novi život u Americi, Kanadi, Australiji i drugim zemljama. Tada je u logorima bilo oko 20.000 hrvatskih izbjeglica, a ostajali su u njima i dvije-tri godine.

Nakon mons. Uhača, mons. Simčić jer bio drugi Hrvat primljen u Papinsku diplomatsku akademiju u njezinoj tri stoljeća dugoj povijesti. Od 1960. pa do umirovljenja 1997. radio je u središnjim ustanovama Rimske kurije, najprije deset godina u Kongregaciji za nauk vjere, a kasnije u Kongregaciji za kler. Vršio je razne i važne službe. Sudjelovao je u stvaranju velikog Katekizma Katoličke Crkve, a važnu ulogu odigrao je, uz mons. Uhača, prilikom priznavanja Hrvatske kao neovisne države od strane Vatikana, Italije i Njemačke.

Iako umirovljenik, radi kao crkveni odvjetnik Ženidbenog suda Riječke metropolije, savjetnik nadbiskupa mons. dr. Ivana Devčića i mnogim biskupima i svećenicima, te je stalno na putu Rijeka-Rim. Svoje dugogodišnje iskustvo na odgovornim poslovima u Rimskoj kuriji i dalje nesebično daje svojoj nadbiskupiji i Crkvi u Hrvata.