Knjiga dr. Marka Medveda je izvanredan doprinos našoj historiografiji

Knjiga crkvenog povjesničara doc. dr. Marka Medveda, profesora na riječkoj Teologiji „Riječka Crkva u razdoblju fašizma. Nastanak biskupije i prvi talijanski upravitelji“, predstavljena u srijedu 18. Studenog u Velikoj dvorani Nadbiskupskog ordinarijata Rijeci, kapitalno je djelo o početcima Riječke biskupije, kazao je riječki nadbiskup mons. dr. Ivan Devčić na početku promocije koja je izazvala veliko zanimanje riječke javnosti. Knjiga je izvanredan doprinos našoj historiografiji, istaknuo je ispred Kršćanske sadašnjosti,  don Antun Šuljić, dok su djelo objavili Riječka nadbiskupija, Državni arhiv u Pazinu i KS u biblioteci Analecta croatica christiana.

Uz autora i prof. Šuljića, djelo su predstavili recenzent doc. dr. Franjo Velčić, profesor riječke Teologije i doc. dr. Elvis Orbanić, ravnatelj Državnog arhiva u Pazinu. Knjiga je proširena i dopunjena verzija prijevoda doktorske radnje koju je dr. Medved obranio na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu 2007. Bavi se crkvenom poviješću Rijeke u tadašnjim granicama grada, odnosno zapadne strane Rječine, između dva svjetska rata, u okolnostima talijanskog fašizma, te među ostalim upoznaje s djelovanjem biskupa i crkvenih upravitelja, uglavnom Talijana, osobito s njihovim odnosom spram političkih i nacionalnih pitanja. Dr. Velčić je objasnio da se pripajanje grada Kraljevini Italiji 1924. izravno odrazilo i na crkveni život – da je to pripajanje bio i glavni preduvjet za osnivanje biskupije. Rekao je da je u tom razdoblju iznuđen odlazak župnika Ivana Kukanića i kapucinskog gvardijana Bernardina Škrivanića, da su stvorene nove gradske župe u koje su poslani talijanski svećenici; da se tada, i kasnije, događa prisilna talijanizacija i odnarođivanje pučanstva što se očitovalo i na planu liturgije, u crkvama, gdje se u riječkom predgrađu sa staroslavenskog prelazi na latinski, odnosno talijanski jezik. Autor knjige pitanje jezika u crkvenoj povijesti Rijeke vidi kao dominantno, koje je podijelilo historiografe po nacionalnoj liniji, rekao je zaključujući da je dr. Medved, crkveni povjesničar laik neopterećen dosadašnjim ideologiziranim historiografima: da ih uzima kao datost, činjenice koje nisu dobre, i u svjetlu novih podataka čitatelju ostavlja da sam donese konačni sud.
Dr. Orbanić je uputio da knjiga uvodno donosi pregled riječke crkvene povijesti, a zatim se bavi crkvenom situacijom u Rijeci na koncu Habsburške Monarhije i donosi opis položaja grada tijekom talijanske uprave. Slijede poglavlja u kojima analizira život Crkve u Rijeci tijekom okupacije D’Annunzija, odvajanje od crkvene vlasti senjsko-modruškog biskupa, jezičnu situaciju u riječkoj Crkvi, djelovanje prvog apostolskog upravitelja Celsa Costantinija, samu uspostavu Riječke biskupije te djelovanje biskupa Isidora Saina i Antonija Santina. Rekao je da je ovaj rad dr. Medveda jedina objavljena monografsko-bibliografska knjiga crkvenog života između dva svjetska rata na području Hrvatske.

Dr. Medved je objasnio kako je riječ o bitnom razdoblju u povijesti Crkve jer u njemu neke crkvene strukture nestaju, a neke, koje se i danas koriste, nastaju: grade se brojne crkve izvan centra grada, Crkva dobiva malo sjemenište i novi stolni kaptol. Rekao je da nije bio poznat ni život redovničkih zajednica u Rijeci u tom vremenu, a ni biskupi i svećenici talijanske nacionalnosti u Rijeci te da ih je nastojao analizirati i vrednovati s njihovim svjetlima i sjenama. U radu se služio izvorima iz više arhiva i nastojao integrirati izvore i literaturu na talijanskom, slovenskom i hrvatskom jeziku, štoviše građu je obradio kontekstualno baveći se i delikatnim pitanjima. Poručio je da su vrednote suživota i tolerancije mnogo više prisutne od napetosti u crkvenoj i svjetovnoj povijesti Rijeke. (M.G.)