Nevjerojatno je koliko se molitve, pjesme, smijeha i radosti nađe u jednom skladištu!
Kategorija:
Vijesti

Isus nam je poručio: „Neka ti ne zna ljevica što čini desnica da tvoja milostinja bude u skrovitosti” (Mt 6,3-4). Tim tragom u skladištu Socijalne samoposluge početkom srpnja susreli smo članicu Opere riječkog HNK „Ivana pl. Zajca“, Ivanicu Vunić koja već duže vrijeme  svoje slobodno vrijeme daruje potrebitima.

„Odlučila sam se za volontiranje u skladištu Socijalne samoposluge jer sam osjećala potrebu da nekom pomognem, da napravim nešto korisno. Imala sam osjećaj praznine iako imam sretan brak, obitelj, prijatelje te posao koji volim.“ O razlozima zašto nije htjela da javnost dozna za njezin humanitarni rad, Vunić odgovara kako smatram da su dobra djela najbolja ako su u tajnosti. „Postoji opasnost da čovjeka zahvati oholost kada ga drugi ljudi pohvale, a svako dobro djelo je Božje djelovanje kroz čovjeka. Tako, kad činimo dobro djelo trebamo na tome Bogu zahvaliti jer naš Gospodin Bog kaže da je dobro da ti ne zna ljevica što čini desnica.“ 

Volontiranje u skladištu ovisi joj o probama u kazalištu. Ponekad je tamo dva puta u tjednu, a ponekad jednom u mjesec dana. „Nije teško odvojiti vrijeme, jer odeš kad si slobodan i ostaneš koliko možeš. Možeš izdvojiti i samo sat vremena za volontiranje i već si puno napravio. Atmosfera među volonterima je vesela i prijateljska tako da ti par sati volontiranja proleti u tren!“

Ono što mi se osobito dopada je molitva na kraju odrađenog posla, poručuje Vunić. „Ona nas još više poveže pa sa Božjim blagoslovom i pjesmom odemo kući. Nevjerojatno je koliko se molitve, pjesme, smijeha i radosti nađe u jednom skladištu!“

Vunić ističe kako je volontiranje i jedan vid svjedočanstva vjere jer smo kao kršćani i ljudi pozvani pomagati onima koji su siromašni i nesretni. „ Moramo biti svjesni da na svemu što imamo u životu moramo dragom Bogu zahvaliti, te da nam se može dogoditi da u nekom trenutku života možemo i bez toga ostanemo. Tada bi nam bilo drago da nam netko pomogne! Svijet bi bio puno bolji da ne zaboravljamo zapovijed ‘Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe ‘.“

Govoreći o djetinjstvu, otkrila je kako su joj vjeru usadili roditelji, baka i časne sestre kod kojih je išla kao dijete na zbor. „Odrasla sam u malom mjestu na otoku Ugljanu u mjestu Preko gdje smo mi djeca imali sreću slušati vjeronauk kod časnih sestara i imati zbor. Nakon toga bi se igrali vani, na ledini! Nedjeljna misa se nikad nije propuštala i to mi je ostalo za cijeli život.“ Nedjeljom sam na misi u svojoj župi sv. Franje Asiškog na Pehlinu, dok radnim danom volim otići u kapucinsku crkvu Gospe Lurdske koja se nalazi u centru grada u blizini Socijalne samoposluge, ističe Vunić. „Kod kapucina je moguća ispovijed svaki dan, dovoljno je samo pozvoniti i to mi je odlično.“

 Dodaje kako smatra da je vjera važan oslonac u svakom poslu, osobito u onom gdje puno ljudi radi zajedno! Svi smo različiti, potrebno je puno tolerancije i opraštanja čega često nema., poručuje Vunić. „Čini mi se da je ljudima najteže nekome reći : ‘Oprosti!’ Mi kršćani smo prvi na to pozvani.“

Dodaje kako su kršćani pozvani na svjedočanstvo vjere iako se ta tema izbjegava u društvu. Danas nisu popularni pojmovi kao poniznost, skromnost, post i molitva, upozorava Vunić. Objašnjava kako se više sreće doživi nakon molitve krunice ili učinjenog dobrog djela nego najbolje zabave s najskupljim delicijama. „Mislim da bi se mi kršćani trebali još više truditi molitvom i svojim ponašanjem postati nosioci Kristovog svijetla u svijetu!“

Sv. Rita može biti uzor svakoj ženi

Govoreći o molitvama, na osobit način ističe Gospin ružarij jer joj nosi mir i osjećaj zaštićenosti. „Kada o nečem brinem i ne mogu noću spavati, najbolji lijek je krunica! Rado molim i devetnicu sv. Riti koja je puno puta uslišala moje molitve. Svojim životom ona može biti uzor i nadahnuće svakoj ženi jer je bila majka, udovica , časna sestra i teški bolesnik, a svoj život je predala volji Božjoj! Ove godine sam posjetila sa prijateljicama baziliku Sv. Rite u Cascii gdje je izloženo neraspadnuto svetičino tijelo. Toliko Božje milosti smo osjetile na tom hodočašću da ga neću zaboraviti za cijeli život! Hvala sv. Riti i našem Gospodinu na tom predivnom putovanju.“

Ivanica Vunić ne propušta nedjeljne mise, a nerijetko ode i tijekom tjedna. Jako mi je važna svakodnevna molitva krunice jer je to neiscrpno vrelo Božje milosti i snage koja nam je neophodna za život, poručuje.

Kao glazbenoj umjetnici, najviše voli slaviti Gospodina pjesmom bez obzira radi li se o solističkom koncertu ili slavljenju Gospodina na misi. „Jedno od najljepših duhovnih djela za mene je ‘Requiem’ G. Verdija. Toliko je snage i veličanstva u tom djelu da se čovjek stvarno osjeća malen pred Bogom! Isto tako se jako veselim Mozartovom ‘ Requiemu’ kojeg ću kao solistica pjevati u Parizu za desetak dana.“Ovim duhovnim djelima dodaje i pučke napjeve od kojih na misi najviše voli pjevati “Na gozbu kralja Jaganjca “.

Na kraju ističe kako joj u vjeri najveću pomoć daje molitva i sv. pričest, dok o najtežim i najljepšim trenucima vjere kaže: „Najteže mi je kada pogriješim i nemam onog slatkog Božjeg mira u duši, a najdraže kada vidim da se moji prijatelji okreću Bogu i molitvi!“

 

Skip to content