Nadbiskupovo pismo u povodu Godine posvećenog života 3.12.2014.
Kategorija:
Nadbiskup Ivan

Draga braćo i sestre!

U prvu nedjelju došašća otvorili smo, kako je odredio Sveti Otac, Godina posvećenog života. Ovime podsjećam da je to važan događaj ne samo za razne oblike posvećenog života u Crkvi nego i za cijelu Crkvu. Zato je potrebno da Godinu posvećenog života svi zdušno i radosno prihvatimo kao od Boga darovanu priliku za obnovu svog kršćanskog poziva i poslanja.

1.     U prvom redu apeliram na redovnike, redovnice i druge posvećene osobe u Riječkoj nadbiskupiji da se, prema smjernicama Svetog Oca, angažirate oko pojedinačne i zajedničke obnove i da se vaše zauzimanje ne svede samo na prigodne inicijative i manifestacije nego neka obnova na koju papa Franjo poziva bude sastavni dio vaše svakodnevice. Radi toga je važno pozorno slušati, čitati, analizirati i k srcu uzimati sve ono što vam Sveti Otac poručuje i na što vas upozorava i poziva. Neka vam njegove poruke i poticaji budu vaše svakodnevno duhovno štivo i predmet osobnog i zajedničkog razgovora i razmatranja.

2.     Pozivam također vas, braćo svećenici, da se ne povedete za mišljenjem kako je Godina posvećenog života namijenjena samo redovnicima, redovnicama i drugim oblicima posvećenog života. Ona je namijenjena svima nama jer posvećeni život nije nešto rubno ili periferno u odnosu na Crkvu nego pripada samoj njezinoj biti. Zbog toga, kao službenici Crkve moramo promicanje Godine posvećenog života, ali i poticanje i promicanje posvećenog života smatrati svojom dužnošću, a to znači sastavnim dijelom svoje svećeničke službe i poslanja. Kad u Crkvi cvjeta posvećeni život, cvjeta i Crkva! Povijest to više nego zorno pokazuje.

3.     Konačno, obraćam se svim članovima Riječke nadbiskupije, cijelom Božjem narodu, ponavljajući i vama da se Godina posvećenog života ne tiče samo posvećenih osoba nego i cijele Crkve. Stoga vas, zajedno s papom Franjom, pozivam „neka biste postali što svjesniji dara koji se sastoji u prisutnosti mnogih redovnica i redovnika. Oni su baštinici velikih svetaca koji su odredili povijest kršćanstva. Što bi bila Crkva bez svetog Benedikta i svetog Bazilija, bez svetog Augustina i svetog Bernarda, bez svetog Franje i svetog Dominika, bez svetog Ignacija Lojolskog i svete Terezije Avilske, bez svete Anđele Merici i svetog Vinka Paulskog? Mogli bismo nabrajanje nastaviti u beskraj, do svetog Ivana Bosca i blažene Terezije iz Kalkute. S pravom je blaženi Pavao VI. isticao: ‘Bez ovih konkretnih znakova prijetila bi opasnost da se ohladi ljubav koja oživljuje Crkvu, da se spasonosni paradoks evanđelja razvodni, da se ‘sol’ vjere rastopi u svijetu koji sve više tone u sekularizam’“ (Papa Franjo, Apostolsko pismo redovnicima i redovnicama „Vi trebate veliku povijest graditi“).

U tom smo smislu svi pozvani ne samo o velikoj i slavnoj povijesti Crkve i kršćanstva pričati nego je u sadašnjosti i budućnosti nastaviti graditi i stvarati.

Braćo i sestre, budući da se Godina posvećenog života tiče svih nas, rado očekujem vaše prijedloge kako bismo je na razne načine što bolje osmislili i iskoristili za obnovu našeg poimanja Crkve i poslanja što ga svaki pojedinačno i svi zajedno u njoj imamo. Neka nam Gospodin pomogne da velikodušno i svesrdno odgovorimo na poziv Svetog Oca i poticaje Duha Svetoga.

Vaš u Kristu odani

                                                                                              +Ivan, nadbiskup

Skip to content