Bogoslov Marko Šarić zaređen za đakona
Kategorija:
Vijesti

U nedjelju, 29. lipnja na svetkovinu sv. Petra i Pavla u župnoj crkvi sv. Andrije apostola u Bakru riječki nadbiskup Ivan Devčić za đakona je zaredio bogoslova Marka Šarića.

Govoreći o važnosti blagdana nadbiskup je istaknuo kako su sv. Petar i Pavao u Rimu dali svjedočanstvo za Krista: Petar je bio raspet, a Pavlu je odrubljena glava. Zbog toga se njihovo mučeništvo zajedno slavi, poručio je nadbiskup. Osvrčući se na evanđelje o zgodi u Cezareji Filipovoj gdje je Isus prvi puta pitao svoje učenike što misle i govore o njemu te što oni misle tko je on, podsjetio je na Petrove riječi: “Ti si Krist – Pomazak, Sin Boga živoga!” Isus je tada uzvratio: “A ja tebi kažem: Ti si Petar – Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati.” Time je Isus postavio Petra za prvaka apostolskog zbora koji predstavlja jezgru iz koje će se roditi Crkva, objasnio je nadbiskup Devčić.

Dodao je kako je toj jezgri kasnije bio pridružen i sv. Pavao koji je u početku bio progonitelj kršćana, a kasnije bio zaslužan za širenje evanđelja među poganima, tj. onima koji nisu bili Židovi. “Petar je prvi u ispovjedanju vjere, a Pavao u tumačenju njenih dubina. Petar je od vjernih Židova osnovao prvu Crkvu, a Pavao objavio tvoje ime poganima i postao učitelj naroda.”, podsjetio je nadbiskup na tekst u Predslovlju njihove svetkovine.

U povodu ređena za đakona mladog bogoslova, nadbiskup je objasnio značenje tog čina za Crkvu i narod. “Apostoli su uveli službu đakona nakon što su se pojavili sukobi između Židova iz dijaspore koji su postali kršćani i kršćana koji su bili Židovi, ali su živjeli u Jerozalemu i na području Palestine. Razlog sukoba bilo je uvjerenje prve skupine da se njihove udovice neravnopravno  tretiraju kod dijeljenja pomoći. Ne želeći gubiti vrijeme na rješavanje tih problema, jer su smatrala da im je prvotna zadaća propovijedanje Božje riječi, apostoli su predložili zajednici osnivanje nove službe za rješavanje takvih problema.” Zajednica je prijedlog prihvatila i predložila je sedam muževa ‘na dobru glasu, punih Duha i mudrosti’ (Dj 6,3), rekao je nadbiskup. Kako slične potrebe još uvijek postoje u Crkvi, nastavljena je praksa ređenja đakona, s time da su neki ostajali trajni đakoni, a drugi samo privremeni dok nisu postali prezbitelji ili svećenici.

Đakonat je najniži ili prvi stupanj svetog reda, no to ne znači i manje važan ili potreban. “Đakonat izražava najdublju istinu o Isusu koji je radi nas i našeg spasenja postao slugom sviju. Sam je Isus u tom smislu o sebi rekao da nije došao biti služen, nego služiti.” Zato se sličan stav očekuje i od svih koji ga slijede, poručio je nadbiskup. “To znači da niti biskup niti prezbiteri niti itko drugi tko vrši neku službu u ime Kristovo ne može to činiti na dostojan način bez spremnosti i raspoloživosti za služenje. Đakonat, tj. služenje, u tom je smislu sama srž svake crkvene službe, počevši od pape i biskupa na niže.”

Služiti znači biti za druge i to je bila i Kristova egzistencija, a takva treba biti i Crkva, poručio je propovijednik. “Crkva koja bi prestala služiti spasenju svijeta postala bi svrhom samoj sebi, bila bi kako papa Franjo kaže ‘autoreferencijalna’, bez istinskog odnosa prema svojem Utemeljitelju i bez prave otvorenosti čovjeku i svijetu. Bila bi Crkva koja se bavi sobom.”, upozorio je nadbiskup Devčić. Dodao je da su apostoli uspostavili đakonat ustanovili kako bi ranokršćanskoj zajednici u Jeruzalemu spriječili nepravde i razdor, a Gospodin se njima poslužio kako bi spriječio još veću opasnost koja u svakom trenutku prijeti Crkvi. “A to je opasnost da se Crkva zatvori u sebe, da zaboravi tko ju je i radi čega ustanovio. Potičući apostole da osnuju red đakona, Gospodin je želio po toj službi trajno podsjećati svoju Crkvu da je poslanje služiti, a ne vladati, biti za druge, a ne biti svrha samoj sebi.” U tom smislu, svaki nam je đakon trajni Gospodinov poziv i poticaj da budemo oni koji slijedeći Isusa, služe, a ne gospodare, žive za druge, a ne samo za svoju sebičnost, poručio je nadbiskup Devčić.

Marko Šarić rođen je u Rijeci 13. rujna 1988. godine, od oca Marka i majke Ankice rođ. Grginčić. Kršten je u crkvi sv. Andrije apostola u Bakru 22. siječnja 1989. gdje je ministrirao i bio aktivno uključen u život župe. U rujnu 2003. odlazi u Zadar u Nadbiskupijsko sjemenište “Zmajević” te upisuje Nadbiskupijsku klasičnu gimnaziju s pravo javnosti koja kasnije dobiva naziv Klasična gimnazija “Ivan Pavao II.” s prvom javnosti. u listopadu 2007. ulazi u Bogoslovno sjemenište “Ivan Pavao II.” u Rijeci i upisuje Teologiju u Rijeci. Kandidaturu za svete redove primio je u katedrali sv. Vida, 21. ožujka 2010. 

Skip to content