Svečani početak postupka za beatifikaciju Marije Kozulić

Postupak za proglašenje blaženom službenice Božje Majke Marije Krucifikse Kozulić svečano je započeo 20. listopada u katedrali sv. Vida u Rijeci. Nakon mise koju je predvodio riječki nadbiskup Ivan Devčić, pred okupljenim mnoštvom vjernika u katedrali održana je prva sjednica Odbora za beatifikaciju. Sjednicu je otvorio nadbiskup, prihvaćajući molbu postulatorice kauze s. Dobroslave Mlakić, čime je proces i službeno započeo. 

Pročitan je dopis iz Rima, od Kongregacije za proglašenje svetih, “ Nihil obstat” od 16. siječnja 2013., kojim Kongregacija riječkoga nadbiskupa ovlašćuje da može pokrenuti i voditi službeni postupak za proglašenje službenice Božje Marije Kozulić blaženom i svetom. Zatim je pročitan nadbiskupov proglas kojim objavljuje odluku da proces započne te imenovanja stručnih osoba koje će sudjelovati u postupku. Brojni vjernici koji su u katedrali svjedočili povijesnom događaju za Riječku nadbiskupiju, bili su potvrda da je Marija Krucifiksa, riječka dobrotvorka i utemeljiteljica Družbe sestara Presvetog Srca Isusova, umrla na glasu svetosti.

„Evangelizirati svetošću vlastita života – to je poruka Majke Krucifikse svima nama, poruka jednako važna za njezino kao i za naše vrijeme. Imajući u vidu upravo tu njezinu ozbiljnu težnju za svetošću, za potpunim predanjem u volju Božju i u službu Crkve, kao i njezinu odlučnu zauzetost za kršćanskih odgoj djece i mladeži i ništa manju brigu za siromahe svake vrste te majčinsku ljubav prema svakom čovjeku, smatrali smo uputnim pokrenuti službeni postupak za njezino proglašenje blaženom“, rekao je nadbiskup Devčić u propovijedi.

Objasnio je i koja su to djela kojima se Marija Kozulić istaknula da ju Crkva želi proglasiti blaženom i preporučiti kao uzor za nasljedovanje vjernicima. Majka Marija bila je posve predana i poslušna Božjoj volji, kako su je njezini roditelji naučili i odgojili. O njezinoj velikoj vjeri svjedoči i njezin izbor redovničkog imena „Krucifiksa“, s Kristom raspeta, njemu posve suobličena. Snagom vjere i molitve nadvladavala je sve kušnje, nepravde, bolesti, nerazumijevanja i progonstvo te neumorno pomagala najpotrebnijima.

„Ona nije ostajala samo na lijepim riječima, nije govorila samo Gospodine, Gospodine, nego je i izvršavala volju Oca nebeskoga. Zbog toga je njezina vjera urodila mnogim hvalevrijednim djelima, koja danas nastavljaju njezine duhovne kćeri koje žive u dvjema zajednicama, hrvatskoj pod imenom Sestre Družbe Presvetog Srca Isusova i talijanskoj imena Figlie del Sacro Cuore di Gesù. Već kao katolička laikinja i članica Pobožne udruge Kćeri Srca Isusova Majka Krucifiksa je niz godina vrlo angažirano djelovala kao odgojiteljica i vjeroučiteljica. Kasnije je nastavila činiti isto i kao redovnica i poglavarica u Kongregaciji Kćeri Presvetog Srca Isusova te u Zavodu za siromašnu djecu i mladež, kao i u Risiki, kad je za vrijeme Prvog svjetskog rata morala napustiti Rijeku. Ali ne smijemo zaboraviti da se s jednakom majčinskom brigom, oplemenjenom ljubavlju Presvetoga Srca Isusova, brinula i za sve siromašne, nemoćne i umiruće ljude, zbog čega ju danas nazivamo riječkom „Majkom Terezijom“. Sve je to činila u vremenu kad u našoj sredini nije bilo sustavne skrbi za siromašnu djecu, mlade i odrasle ljude. Iz svega rečenoga proizlazi da je Majka Marija Krucifiksa Kozulić ozbiljno težila za svetošću i da je ostvarila ono što je uzela kao svoj životni program, kad je napisala: – Želim živjeti i umrijeti sveto“, rekao je u propovijedi nadbiskup Devčić te preporučio njezinim nasljednicama, sestrama Presvetog Srca Isusova i svim vjernicima da ju nasljeduju u vjeri i brizi za potrebne.

Riječi zahvale i nade u pozitivno okončanje procesa uputile su sestre riječke Družbe Presvetog Srca Isusova i istoimene talijanske zajednice Figlie del Sacro Cuore di Gesù, koje također prihvaćaju Mariju Kozulić kao utemeljiteljicu i njezino su djelo, uslijed egzodusa nakon Drugog svjetskog rata, nastavile u Italiji. Njezine nasljednice mogu biti ponosne na brojna dobra dijela koja čine, vode vrtiće, jaslice, đačke domove, njeguju bolesnike i brinu za siromašne.