Obraćenje nije odricanje od vlastitog identiteta

Misa posvete ulja

„Obraćenje je danas možda teže ostvarivo nego u neka prijašnja vremena. Naime, današnji je način života posebno obilježen sklonošću prividu, glumi, trajnom predstavljanju da smo nešto što stvarno nismo“, rekao je riječki nadbiskup Ivan Devčić u propovijedi na Veliku srijedu 27. ožujka u katedrali sv. Vida.

Misom posvete ulja i obnovom zavjeta svećenici Riječke nadbiskupije proslavili su spomen ustanovljenja svećeničkog reda na Posljednjoj večeri, tradicionalno dan uoči Velikog četvrtka. Nadbiskup Devčić na misi je blagoslovio i posvetio ulje koje će se u tijeku godine koristiti za podjelu sakramenata bolesničkog pomazanja, krizme i svetog reda te u obredima posvete oltara i crkve.

Blagoslivljajući ulja nadbiskup je svećenike i vjernike podsjetio na sakramente za koje se ulja koriste. Svećenike je potaknuo da više pozornosti posvete bolesnima i uklone predrasude o sakramentu bolesničkog pomazanja kako bi ga što više bolesnih primilo. Naglasio je i važnost pastorala mladih, prvenstveno rad s onima koji primaju sakrament krizme. Na kraju je pozvao vjernike da mole za svećenike, a posebno za dvojicu đakona koji će se u svibnju zarediti za svećenike. U prinosu darova predstavnici župnih Caritasa prikupljene priloge donijeli su pred oltar i darovali ih nadbiskupijskom Caritasu.

Produbljujući u propovijedi analizu obraćenja i otuđenosti današnjega čovjeka, nadbiskup je objasnio da je posljedica te otuđenosti nezanimanje za obraćenje. To nezanimanje može biti i izraz narcisoidne usmjerenosti ili duh relativizma koji odbacuje svaku objektivnu istinu i normu promovirajući pojedinca za zadnje mjerilo istine i dobra. „Razumljivo je da se obraćenje u takvom ozračju može lako shvatiti kao otuđenje, kao odricanje od svoga ja i time od toga da se bude sam kreator vlastitog  identiteta i ličnosti. Tako nastaje odbacivanje obraćenja u ime nekog prava na svoj stav, na svoje ja, na raspolaganje samim sobom. Takav se čovjek ne oglušuje samo na pozive na obraćenje nego to čak doživljava kao nedopušteno miješanje u njegov život.“ 

Objasnio je kako se pozitivno shvaćanje obraćenja gleda kao izgrađivanje osobnosti te odnosi na prošlost i okrenuto je budućnosti. „Ipak, više nego odvraćanje od loše i grešne prošlosti, obraćenje je okretanje prema budućnosti koju nam otvara iskustvo Božjega milosrđa i vjernosti. Upravo nam to iskustvo omogućava napuštanje prošlosti i usmjeravanje prema novom životu na koji nas Bog poziva“, rekao je nadbiskup dodavši kako je tako shvaćeno obraćenje poglavito dar, Božji dar čovjeku, koji on, naravno, treba u poslušnosti i zahvalnosti prihvatiti.

Obraćajući se svećenicima, nadbiskup je istaknuo da evanđelje upozorava na paradoksalnu činjenicu da je Isusov navještaj nailazio na otvorenost i prihvaćanje kod grešnika i pogana, a na odbijanje kod onih koji su u određenom smislu bili religiozno ispravni. „Pouka je jasna. To što smo u Božjoj blizini, što slušamo Božju riječ i slavimo njegove tajne, nije jamstvo da mu i srcem pripadamo, odnosno da u svojoj nutrini, unatoč svoj izvanjskoj blizini, nismo daleko od njega. Prema tome, draga braćo svećenici, ozbiljno uznastojati oko vlastitog obraćenja znači stalno paziti i pomno ispitivati kakav je naš stvarni odnos prema Bogu, kojemu kao svećenici, dakle, kao najbliži suradnici, trebamo služiti.“