Proslavljena 50. obljetnica Isusovaca u Opatiji

Isusovci u Opatiji 7. su listopada proslavili 50. obljetnicu dolaska i osnivanja samostana u jednoj od najatraktivnijih župa sjevernog Jadrana. Visoki jubilej proslavljen je euharistijom koju je u samostanskoj crkvi Marijna Naviještenja predvodio riječki nadbiskup Ivan Devčić uz koncelebraciju provincijala o. Ivana Kopreka, superiora o. Zvonka Vlaha, redovnika i svećenika Opatijskog dekanata.

„U ovom slavlju Blažene Djevice Marije od krunice zahvaljujemo i za pedeset godina prisutnosti otaca isusovaca u Opatiji, prisutnosti koja je obilježena i ispunjena njihovim nesebičnim služenjem Crkvi u ovom kraju“, rekao je nadbiskup Devčić u propovijedi čestitajući isusovcima jubilej. „Nakon pedeset godina, stojimo pred jednom solidnom duhovnom građevinom, koju ste uz pomoć mnogih podigli u ovom liburnijskom kraju. Sagrađena je na čvrstom temelju apostolske vjere, one iste koju je, kao jedan od dvanestorice, propovijedao i svojim životom posvjedočio i opatijski zaštitnik sv. Jakov apostol. A ugaoni joj je kamen Isus Krist, koji svu građevinu povezuje u jedno duhovno zajedništvo.“ Nadbiskup je u polustoljetnom djelovanju isusovaca na ovim prostorima posebno istaknuo njihov angažman u ponudi duhovnosti i duhovnih vježbi pomoću kojih su mnogim svećenicima i drugim osobama omogućivali dublje upoznavanje Kristova otajstva.

Na kraju mise dr. Marko Medved ukratko je podsjetio na povijest dolaska isusovaca u Opatiju. „Crkvena povijest Opatije zadnjih 100 godina kao da sažimlje opću povijest Crkve: prva polovica 20. st., u kojoj je započela izgradnja crkve i samostana, vezana je za Red svetog Benedikta koji je na razini opće Crkve duboko odredio vjeru i kulturu i cjelokupnu europsku civilizaciju prvoga tisućljeća. Od 16. stoljeća na razini opće Crkve sinovi svetog Ignacija Loyolskog ponijeli su Katoličku obnovu, osobito u školstvu i umjetnosti, ne samo u Europi nego i diljem svijeta. U Opatiji su oni u teškim vremenima druge polovice 20. st. iznijeli veliki teret Crkve, ne samo putem duhovnih vježbi raznim crkvenim osobama, nego i u pastoralu“, rekao je dr. Medved.

Nakon povlačenja benediktinaca, na poziv biskupa Viktora Burića isusovci dolaze u Opatiju u rujnu 1960. Iz pisma Viktora Burića tadašnjemu provincijalu Ivanu Fućeku 1965. godine, vidljivo je da je dolazak isusovaca u Opatiju potaknut točno određenim planovima ordinarija. Biskup je želio da uz samostan bude i dom duhovnih vježbi, gdje će svećenici tadašnje senjske i riječke biskupije, a i ostalih dijeceza, moći obavljati duhovne vježbe, mjesečnu rekolekciju i uopće kamo će se moći skloniti, da se saberu i duhovno osvježe te da se u samostanu mogu držati prigodni liturgijski i pastoralni sastanci i tečajevi za svećenstvo. Pored toga biskup navodi želju da u Opatiji bude i misijski centar. Posebno je važna vizija okupljanja studenata. Kako se Rijeka naglo razvijala u najveći lučki grad u državi i jaki kulturni centar, biskup je isusovcima ostavio zadatak da posvete posebnu brigu studentima i slično kao što su to činili u Zagrebu. Kao posljednje biskup Burić je u pismu naveo i brigu za izdavačku djelatnost sa centrom u Opatiji kako bi širenje tiska na kvarnerskom području bio jaki faktor za buđenje i jačanje vjerskog života u biskupijama ovoga kraja. Isusovci su u 50 godina u Opatiji ostavili svoj vidljivi pečat djelovanja, zaključio je dr. Medved.