Preminuo je o. Franjo Talan, svećenik kapucin

Sprovod je u ponedjeljak u 15 sati na gradskom groblju Kozala u Rijeci, a potom sveta misa u kapucinskoj crkvi.

Svećenik kapucin Franjo Talan rođen je 31. srpnja 1932. godine u Križovljanu, kao posljednje od petero djece Antuna i Terezije r. Pavlović. U obitelji su još bili Ivan i Antun koji su kao djeca umrli, te Marija (1927.) i prisutan na slavlju Josip (1930.). Nakon završetka četverogodišnje Osnovne škole u Križovljanu 1943. godine, zbog rata nije bilo mogućnosti za nastavak školovanja pa Franjo i po drugi put polazi četvrti razred. Sljedeće 1944. godine, kao kapucinski đak, upisuje prvi razred Franjevačke gimnazije koja je ukinuta naredbom komunističke vlasti, a nakon rata oduzeta je i zgrada Franjevačkog konvikta i Gimnazije u kojoj je danas smještena Druga osnovna škola Varaždin.
Franjo nastavlja školovanje na Klasičnoj gimnaziji Zagrebačke nadbiskupije i nastavlja studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Za svećenika je zaređen 1959. godine. Nastavlja studij i kao mlad svećenik 1960. godine s ostalim bogoslovima sudjeluje na pogrebu zagrebačkog nadbiskupa dr. Alojzija Stepinca, kojeg je prvi put kao dijete vidio za krizme u Križovljanu 21. svibnja 1936. godine. Završetkom studija odlazi za kapelana u župu Bednja kod vlč. Antuna Ruganija, a nakon toga i u Gornju Stubicu odakle 1962. godine odlazi za župnika u Martinsku Ves, gdje ostaje do 1975. godine. U početku živi zajedno s umirovljenim župnikom Adolfom Blagom kod časnih sestara dok ne osposobljava farof. Tu zajedno sa župljanima obnavlja napuštenu kapelu sv. Roka u Željeznome, a 1973. godine gradi i novu u Setušu. O tim vremenima župnik vlč. Ivan Košić kaže: Bila su to teška vremena i u materijalnom pogledu pa je iskusio i siromaštvo veće od kapucinskog. U jesen 1975. godine preuzima župu Nedelišće na kojoj ostaje do 28. rujna 1986. godine odakle je s dozvolom i blagoslovom kardinala nadbiskupa Franje Kuharića prešao u kapucine. Za vrijeme rata mu u rodnoj župi Križovljan njemačka vojska ubija župnika Ivana Mađarića, a nakon rata “nestao” je i svećenik rođak Antun Klasić. Robiju su iskusili i župnik Antun Rugani iz Bednje, a slična je sudbina ranije zadesila i svećenike koje je naslijedio i u Martinskoj Vesi i u Nedelišću.
 
Ulaskom u Hrvatsku kapucinsku provinciju svetog Leopolda Mandića prve dvije godine nalazi se u Osijeku, gdje 1987. godine polaže prve zavjete, a nakon toga od 1988. do 1991. godine je u Zagrebu gdje je imenovan župnikom u župi sv. Mihovila i tu u prosincu 1990. polaže vječne zavjete. Sljedeće četiri godine je bio u Varaždinu, a od 1995. nalazi se u Kapucinskom samostanu u Rijeci gdje je djelovao do danas.
Skip to content