Marija i Franjo utjelovljuju isti duh potpune predanosti Bogu

U Trsatskom svetištu proslavljena svetkovina sv. Franje Asiškoga

U Trsatskom svetištu 4. listopada svečano je proslavljen blagdan sv. Franje Asiškog, utemeljitelja Franjevačkog reda ili Reda Male braće. Tradicionalno, u znak sjećanja na prijateljstvo sv. Franje i sv. Dominika te povezanosti Franjevačkog i Dominikanskog reda, na liturgijskom slavlju sudjelovali su i dominikanci te je svečanu misu predvodio p. Anto Bobaš, starješina Dominikanskog samostana u Rijeci.

Uoči misnog slavlja braća franjevci i dominikanci zajedno su zapjevali poznati himan koji se tradicionalno pjeva na svetkovinu sv. Franje. Uslijedila je misa u zajedništvu više svećenika i okupljenih vjernika, a liturgijsko pjevanje animirao je Zbor Svetišta Majke Božje Trsatske.

U propovijedi se p. Anto osvrnuo na evanđeoski ulomak iz Lukina evanđelja koji donosi  Isusov poklik u Duhu Svetom: „Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima.“

„U toj rečenici sadržana je sva Franjina duhovnost. Malenost pred Bogom otvara put spoznaji ljubavi. To se vidi i u malim svakodnevnim gestama. Vjernici se križaju na početku i kraju mise – jer znaju kome pripadaju. Križ nije samo gesta, nego ispovijest vjere i znak našeg kršćanskog identiteta“, rekao je propovjednik potaknuvši vjernike da u svijetu koji se često srami križa, hrabro i radosno čine križ vidljivim.

Govoreći o sv. Franji, istaknuo je kako je svetac nakon susreta s Bogom u svakom siromahu prepoznavao Krista, u svakom stvorenju brata, a u svemu radost.

„Postao je Božji trubadur, glasnik velikoga Kralja, i time nije izgubio mladost, nego ju je pročistio. Iskustvo traženja Boga događa i na neočekivanim mjestima. I u svijetu buke i tame Bog pronalazi svoj put. Kao nekoć u Asizu, i danas ima duša koje vape za Gospodinom i smislom“, poručio je propovjednik.

Osvrnuo se i na tri velike preobrazbe u Franjinu životu. Na onu od trgovca do siromaha – Franjo je napustio očevu trgovinu jer nije želio služiti i novcu i Bogu; zatim na onu od viteza do mirotvorca – odbacio je oružje i postao Kristov vojnik s oružjem blagosti i mira; te onu od trubadura do hvalitelja Božjeg – njegova pjesma postala je molitva, a molitva pjesma života.

„Božja milost ne mijenja čovjeka u nekog drugog, nego ga prosvjetljuje da postane ono što jest, onakav kakvog ga je Bog zamislio“, poručio je p. Ante.

Podsjetio je da je Trsat mjesto gdje se križ i radost susreću, gdje Gospa uči poniznosti, a Franjo slobodi.

„Trsat nije samo franjevačko, nego i Marijino svetište. Marija i Franjo utjelovljuju isti duh malenosti, poniznosti i potpune predanosti Bogu“, zaključio je.

Po završetku misnoga slavlja zahvalnu riječ predvoditelju, braći svećenicima kao i članovima franjevačke obitelji i brojnim suradnicima trsatskih franjevaca uputio je gvardijan Franjevačkog samostana i čuvar svetišta Majke Božje Trsatske fra Krunoslav

Kocijan.