Druga Vazmena nedjelja 2026.

Isusovo božansko milosrđe iskazano Tomi odnosi se i na nas. Zato je i naše kršćansko poslanje biti svjedoci tog milosrđa drugima, osobito onima u čijim je ranama i danas moguće vidjeti Kristove rane.

Druga je vazmena nedjelja. U svom bih se razmišljanju zaustavio na apostolu Tomi i njegovom slučaju, odnosno njegovoj nevjeri u ono što su mu govorili drugi učenici, da su vidjeli Isusa uskrsloga.

Važno je uočiti nevjernog Tomu i u današnjem svijetu, u kojemu je sve više onih koji ne vjeruju. On svojom nevjerom upozorava nas koji vjerujemo da ne budemo prestrogi prema onima koji ne vjeruju. Mi nekoga možemo poučavati i uvjeravati, kao što su to drugi učenici činili s Tomom, ali mu ne možemo dati vjeru. Vjeru može dati samo Bog. Tomi je, nakon što mu se ukazao, uskrsli Isus darovao vjeru. Neki nisu imali tu milost kao Toma i drugi Isusovi učenici.

Nisu vidjeli Isusa da bi u njega povjerovali. Zato uskrsli Isus kaže Tomi da su blaženi oni koji nisu vidjeli, a vjeruju. Ali mnogo je onih koji ne vjeruju. Danas ih je sve više. Ima više razloga zbog kojih netko ne vjeruje. I ne mogu se svi svesti na to da nekima nije darovana milost vjere.

Jedno od objašnjenja vjere i nevjere jest ljudska sloboda. Imamo mogućnost izabrati kako ćemo odgovoriti na ponudu vjere. Ali ni ljudska sloboda, koja dopušta i negativan odgovor na Božju ponudu milosti vjere, nije sama po sebi objašnjenje nevjere. Postoje i oni koji su kao i Toma primili početni milosni dar vjere i na njega slobodno odgovorili svojim pristankom. Ali onda su prestali raditi na produbljivanju svoje vjere. Zanemarili su je. Nisu je hranili na euharistijskim slavljima ni jačali u zajedništvu kršćanske zajednice. Zato se njihova vjera s vremenom ohladila i zakržljala.

Ovima moramo dodati i još jednu skupinu onih koji ne vjeruju. To su svi oni koje smo sablaznili mi koji kažemo da vjerujemo svojim riječima i životom kojima smo više skrivali i izobličavali nego otkrivali i pokazivali autentično lice uskrsloga Isusa i radost njegova evanđelja.

Iako je naš pogled danas privukao Toma, zvani Blizanac – možda i zato što se svatko od nas, kada je riječ o vjeri i nevjeri, može ponekad prepoznati kao njegov blizanac – potrebno je da s njega podignemo pogled i zajedno s Tomom usmjerimo ga na uskrsloga Isusa. I ne zato da bismo s provjeravali njegove rane nego da bismo s njim u uskrslom Isusu prepoznali svoga Gospodina i svoga Boga i njegovo božanski veliko milosrđe i prema Tomi i prema svim njegovim blizancima. To je polazište. Nakon toga moguće je osjetiti da se Isusovo božansko milosrđe odnosi i na nas. I razumjeti da je naše kršćansko poslanje biti svjedoci tog milosrđa drugima, osobito onima u čijim je ranama i danas moguće vidjeti Kristove rane.

Slika: Nepoznati slikar, Nevjerni Toma, oko 1190.–1200., Getty Center, Los Angeles (Wikimedia Commons, javno dobro).