Kršćanin ne može mirno pristati uz rat kao da je on nešto normalno i neizbježno

„Kršćanin ne može biti onaj koji religijom hrani sukob, ne može križ pretvoriti u zastavu protiv drugog čovjeka ili sredstvo za obilježavanje teritorija. Ne može se pozivati na Isusa, a govoriti i živjeti kao da je jedini zakon ovoga svijeta – zakon jačega. Kad god se vjera upotrebljava da bi se nekoga demoniziralo, isključilo, ponizilo ili uništilo, tada više ne govorimo jezikom evanđelja, niti ljudskim jezikom, nego jezikom ‘zmaja’.“, rekao je nadbiskup u Brseču predvodeći svečano misno slavlje proslave zaštitnika ove Župe, sv. Jurja mučenika.

Brsečani su u četvrtak, 23. travnja, svečano proslavili blagdan svoga nebeskog zaštitnika, svetog Jurja mučenika, okupljajući se na euharistijskom slavlju u župnoj crkvi. Misno slavlje predvodio je riječki nadbiskup Mate Uzinić u zajedništvu s generalnim vikarom Riječke nadbiskupije Mariom Tomljanovićem, župnikom Petrom Belanićem, dekanom Mariom Žderićem te svećenicima Opatijskog dekanata.

Mučenik, a ne legenda

Na početku homilije nadbiskup Uzinić podsjetio je na povijesni i duhovni značaj sv. Jurja, čiji je kult kroz stoljeća bio iznimno raširen. Premda ga predaja prikazuje kao neustrašivog viteza koji ubija zmaja kako bi spasio kraljevsku kćer i narod, naglasio je kako Crkva ne slavi legendu, nego mučenika i svjedoka Krista.

Istaknuo je da je tijekom obnove nakon Drugog vatikanskog koncila ovaj kult bio kritički preispitivan upravo zbog mitskih elemenata, ali je zadržan jer u sv. Jurju je prepoznato autentično svjedočanstvo vjere.

„Naglasak nije i ne smije biti na slici zmaja nego na svjedočanstvu mučenika, a zmaj postaje simbol: kult sile, simbol svake logike koja traži žrtve da bi sačuvala vlastitu moć. U tom smislu zmaj je prisutan i danas – zato je pred nama kršćanima isti izazov i danas. Od nas se kršćana na zapadu ne traži krvavo mučeništvo, nego se traži nešto bez čega nema pravog kršćanstva – odlučnost u prihvaćanju evanđelja i hrabrost da ga se živi. Traži se svjedočanstvo života, da budemo svjedoci Isusa Krista i njegove ljubavi.“

Govoreći o osobnom izboru sv. Jurja, nadbiskup je naglasio njegovu unutarnju borbu i odluku da slijedi Krista, a ne logiku svijeta. „Sv. Juraj je nakon što je upoznao i povjerovao u Krista bio stavljen pred izbor. Shvatio je da mora prihvatiti logiku služenja, a ne vojničku logiku nasilja, da mora prihvatiti Krista i pustiti Kristu da ga zahvati do kraja i posvjedočiti Krista pred ljudima, i po cijenu vlastitog života, ili nastaviti živjeti logikom ovoga svijeta. Juraj je prihvatio Kristovu logiku i to je njegovo pravo mučeništvo i prava borba koju je izvojevao u sebi samome. Najteže je pobijediti sebe i onu logiku svijeta koja postoji u nama.“

Vjera nasuprot logici nasilja

Središnji dio propovijedi bio je snažan apel protiv instrumentalizacije vjere u kontekstu suvremenih sukoba i ratova. Nadbiskup je upozorio na opasnost opravdavanja nasilja religijskim jezikom.

„Rat ne prestaje tako da svi prihvate ratnu logiku kao nešto normalno pa da se uključe u suludu utrku u naoružanju misleći da je to rješenje za ratove i tražeći neprijatelje umjesto braću i sestre i prijatelje. Osobito je strašno, a i tome danas svjedočimo, kada se u tu logiku uvuče religija. Kada se Božje ime koristi da bi se opravdala ljudska logika, da bi se opravdalo osvajanje, ubijanje, osveta, prezir prema drugima ili nacionalna i civilizacijska oholost kakvoj danas često možemo svjedočiti. To nije vjera u Krista. To je izdaja svake religije, a osobito kršćanske. To je izdaja Krista.“

Dodatno je naglasio da kršćanin nije i ne smije biti onaj koji blagoslivlja mržnju.

„Kršćanin ne može biti onaj koji religijom hrani sukob, ne može križ pretvoriti u zastavu protiv drugog čovjeka ili sredstvo za obilježavanje teritorija. Ne može se pozivati na Isusa, a govoriti i živjeti kao da je jedini zakon ovoga svijeta – zakon jačega. Kad god se vjera upotrebljava da bi se nekoga demoniziralo, isključilo, ponizilo ili uništilo, tada više ne govorimo jezikom evanđelja, niti ljudskim jezikom, nego jezikom ‘zmaja’.“, rekao je nadbiskup.

Priziv savjesti kao kršćanska dužnost

Nadbiskup je podsjetio kako sv. Juraj nije uzor zbog vojničke snage, već zbog vjernosti evanđelju. U tom kontekstu istaknuo je važnost priziva savjesti kao univerzalne kršćanske odgovornosti.

„Kršćanin ne može mirno pristati uz rat kao da je on nešto normalno i neizbježno. Ne može bez otpora savjesti sudjelovati u nečemu što vrijeđa dostojanstvo čovjeka i razara život. Možda neće svatko biti pozvan na isti oblik svjedočanstva, ali svaki je kršćanin pozvan pitati se: mogu li kao učenik Krista sudjelovati u onome što je protivno njegovu putu – i imam li hrabrost to reći.“

Zaključno je poručio kako su mučenici, poput sv. Jurja, pobijedili upravo zato što nisu uzimali tuđi život, nego su bili spremni darovati vlastiti.

„Zato je pravo pitanje blagdana sv. Jurja vrlo jednostavno, ali i vrlo ozbiljno: koju ćemo logiku slijediti – logiku zmaja ili logiku Jaganjca, logiku sile ili logiku kruha koji se lomi za život svijeta. Da budemo kršćani koji neće zazivati Boga protiv drugih, nego biti za druge. Da ne budemo sluge rata i nasilja, nego svjedoci mira.“, zaključio je nadbiskup.

Zajedništvo Crkve i lokalne zajednice

Na kraju slavlja okupljenima se obratio i načelnik Općine Mošćenička Draga Rikardo Staraj, izrazivši radost zbog sudjelovanja u proslavi te istaknuvši važnost zajedništva između župne i civilne zajednice. Blagdan sv. Jurja u Brseču tako je i ove godine bio više od tradicionalne proslave – postao je snažan podsjetnik na poziv na autentično življenje vjere u izazovima suvremenog svijeta.

(Foto: Foto Luigi)