19. nedjelja kroz godinu (C), 2025.

Sve što imamo i jesmo primili smo od Boga – zato to darujmo drugima čineći dobro, kako bismo se bogatili u Bogu, a ne za sebe.

Današnji evanđeoski ulomak nastavlja prošlonedjeljnu pouku o pravim vrijednostima. Prisjetimo se: sve je započelo molbom Isusu da posreduje u podjeli baštine; zatim je uslijedila poučna prispodoba o bezumnom bogatašu; a završilo Isusovom opomenom: „Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu.“
Kako se to ne bi dogodilo i nama, njegovim učenicima, Isus nam danas daje jasne smjernice. Čini to s posebnom pedagogijom: najprije nas ohrabruje poticajnim usklikom, a zatim izriče radikalan poziv – da sve što imamo podamo kao milostinju i tako steknemo blago koje ne može propasti.
Pri tom se spontano pitamo: govori li Isus doslovno ili slikovito? Odgovor je negdje između. Sve što imamo trebamo u potpunosti pretvoriti u činjenje dobra – u milostinju. To ne znači samo dar za siromaha kojega sretnemo na putu, nego i sve ono što smo pozvani činiti u svakodnevici: za svoju obitelj i u svojoj obitelji; za svoju zajednicu i u svojoj zajednici; za Crkvu i u Crkvi. U to spada dobro koje činimo za svoju ulicu, mjesto, župu, grad, domovinu, svijet. Vjera koju živimo i svjedočimo, pouka koju prenosimo na sljedeće naraštaje, ljubav i žrtva, spremnost da pomognemo, sve je to milostinja kojom se bogatimo u Bogu.
Isusov poziv da „sve što imamo prodamo i damo kao milostinju“ zapravo znači: sve što posjedujemo i jesmo neka bude u službi dobra drugih. Ništa ne zadržavajmo isključivo za sebe, poput bezumnog bogataša koji je sve svoje planirao utrošiti samo na vlastitu udobnost: da „počiva, jede, pije, uživa“.
U društvu današnjeg potrošačkog mentaliteta, u kojem je profit na prvom mjestu, stvari više ne služe ljudima, nego ljudi stvarima. To nas sve više udaljava i od Boga i od bližnjih. Zbog želje za posjedovanjem Bog nam prestaje biti Bog, a to nam postaju stvari. I brat bratu postaje vuk. Braća se svađaju i sude, a narodi ratuju.
Isus je tu opasnost prepoznao u svome vremenu, ali vrijedi i za sva vremena. Zato se njegova riječ ne odnosi samo na neke, nego na svakoga. Ipak, prije svih, ona je upućena nama – njegovim učenicima, kršćanima, Crkvi. Nama, kojima je mnogo dano i mnogo povjereno. A „kome je mnogo dano, od njega će se mnogo iskati; i kome je mnogo povjereno, više će se od njega tražiti.“
Zato danas čujmo njegovu riječ: „Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo.“
Budimo zahvalni Gospodinu što nam je dano mnogo i povjereno više – osobito dar vjere, koja je, kako nas uči Poslanica Hebrejima, „već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo.“ Neka se ta zahvalnost pretoči u naše osobno i zajedničko zauzimanje za prave vrijednosti, one koje traju, koje su već prisutno Kraljevstvo koje nam je obećano, kako bi nas Sin Čovječji, kad ponovo dođe da ga konačno uspostavi, mogao prepoznati i ubrojiti među svoje vjerne sluge.
Fotografija preuzeta: https://www.semprenews.it/…/Vangelo-di-domenica-7…

 

Nedjelja, 10. kolovoza 2025.

Evanđelje:
Lk 12,32-48
I vi budite pripravni!
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo. Prodajte što god imate i dajte za milostinju! Načinite sebi kese koje ne stare, blago nepropadljivo na nebesima, kamo se kradljivac ne približava i gdje moljac ne rastače. Doista, gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti.
»Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene, a vi slični ljudima što čekaju gospodara kad se vraća sa svadbe da mu odmah otvore čim stigne i pokuca. Blago onim slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne! Zaista, kažem vam, pripasat će se, posaditi ih za stol pa će pristupiti i posluživati ih. Pa dođe li o drugoj ili o trećoj straži i nađe ih tako, blago njima!
A ovo znajte: kad bi domaćin znao u koji čas kradljivac dolazi, ne bi dao prokopati kuće. I vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.«
Nato će Petar: »Gospodine, govoriš li tu prispodobu samo za nas ili i za sve?« Reče Gospodin: »Tko li je onaj vjerni i razumni upravitelj što će ga gospodar postaviti nad svojom poslugom da im u pravo vrijeme daje obrok? Blago onome sluzi kojega gospodar kada dođe nađe da tako radi. Uistinu, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim.
No rekne li taj sluga u srcu: ‘Okasnit će gospodar moj’ pa stane tući sluge i sluškinje, jesti, piti i opijati se, doći će gospodar toga sluge u dan koji mu se ne nada i u čas koji i ne sluti; rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među nevjernicima.
I onaj sluga što je znao volju gospodara svoga, a nije bio spreman ili nije učinio po volji njegovoj, dobit će mnogo udaraca. A onaj koji nije znao, ali je učinio što zaslužuje udarce, dobit će malo udaraca. Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati.«
Riječ Gospodnja.