4. nedjelja kroz godinu (A) – Dan života

Blaženstva nose revolucionarnu poruku: oni koji su u očima ovoga svijeta poraženi, Isusu su istinski pobjednici. S njima on gradi Božje kraljevstvo. Zato kraljevstvo Božje nije nešto što trebamo pasivno čekati, nego nešto u čemu – kao siromasi duhom, ožalošćeni, krotki, gladni i žedni pravednosti, milosrdni i mirotvorci, progonjeni zbog pravednosti i zbog Krista – trebamo aktivno sudjelovati svaki dan: osobnim izborima, vjernošću evanđelju, zalaganjem za vjerodostojniju Crkvu i bolji svijet.

Jer to nije svijet obećan tek u neizvjesnoj budućnosti. Isus nas ne poziva na odbacivanje životne radosti u iščekivanju buduće nagrade. Naprotiv: pokazuje nam put prema istinskoj radosti koju možemo imati već sada – živeći logiku evanđelja, čiji su blaženstva sažetak.

U trećem poglavlju apostolske pobudnice Gaudete et exsultate (br. 63–94) papa Franjo blaženstva naziva kršćaninovom iskaznicom. Piše: „Ako se netko pita: ‘Kako se postaje dobar kršćanin?’, odgovor je jasan: moramo činiti, svatko na svoj način, ono što nam je Isus rekao u govoru o blaženstvima. U njima nalazimo lice Učitelja, čiji smo odraz pozvani biti u svakodnevnom životu” (br. 63).

Da – moramo činiti, svatko na svoj način, ono što nam je Isus rekao u govoru o blaženstvima. Mi obično vrlo dobro znamo što bi drugi trebali činiti… Ali svatko od nas mora pronaći svoj odgovor. Zato danas, dok čitamo blaženstva i o njima razmišljamo, postavljam pitanje koje ne možemo izbjeći: kako ja mogu – i kako trebam – živjeti blaženstva? Kako mogu, u svojoj Crkvi, svojoj obitelji, svome društvu, u svome svijetu i vremenu, biti graditelj Božjega kraljevstva – kraljevstva koje nam nije samo obećanje, nego i zadaća?

Odgovor svakoga od nas na pitanje kako živjeti blaženstva – i još više, naš život u skladu s tim odgovorom – bit će najbolji način da proslavimo Dan života. Jer Dan života nije samo podsjetnik na potrebu zaštite života od začeća do prirodne smrti, nego je i poziv na stil života u skladu s blaženstvima. To je stil u kojemu se život brani i promiče ondje gdje je najkrhkiji: u majčinoj utrobi, u siromaštvu, u bolesti, u starosti, u osamljenosti, u situacijama nasilja, ovisnosti ili očaja.

Kad živimo blaženstva, mi zapravo stvaramo kulturu života. Siromasi duhom uče nas skromnosti i zahvalnosti, protiv logike “uzmi i baci” koja često “odbacuje” i ljude. Ožalošćeni nas uče blizini: biti uz one koji nose gubitak, uz roditelje koji se boje budućnosti, uz obitelji opterećene bolešću ili nezaposlenošću. Krotki nas oslobađaju okrenutosti samo sebi i nasilja u riječima i odnosima: u obitelji, na poslu, u javnom prostoru. Gladni i žedni pravednosti potiču nas da ne šutimo pred nepravdama koje gaze ljudsko dostojanstvo naše braće i sestara: od izrabljivanja do korupcije, od trgovine ljudima do zanemarivanja radnika, migranata i najslabijih. Milosrdni nas vode do opraštanja i novih početaka, osobito ondje gdje je život ranjen grijehom: u razorenim odnosima, u ovisnostima, u zatvoru, u moralnim posrnućima. A mirotvorci nas uče graditi mir u malome, jer bez mira u kući i u susjedstvu, bez mira u srcu, teško se čuva mir i na drugim razinama. A gdje se ne čuva mir, ondje se ne poštuje ni život.

Zato je naš najkonkretniji doprinos zaštiti života od začeća do prirodne smrti i u svim njegovim oblicima – na što nas poziva ovaj Dan života – ne samo govoriti o životu, nego ga svakodnevno birati: riječju koja ne ponižava, blizinom koja ne napušta, konkretnom pomoći koja ne odgađa, zauzimanjem koje ne traži izgovore. Blaženstva se ne tiču samo nas: ona su ponajprije usmjerena prema onima pokraj nas. Evanđelje se ne navješćuje samo riječima: navješćuje se ponajprije djelima ljubavi koja postaju “zaklon” krhkome životu.

Želio bih danas, kao konkretnu primjenu blaženstava, s vama podijeliti i jedan odgovor koji sam na to pitanje pronašao za sebe, kao biskupa, u jednom popisu “blaženstava” koji je 31. listopada 2021., u homiliji na ređenju trojice pomoćnih biskupa, izgovorio napuljski nadbiskup Domenico Battaglia. Taj je tekst papa Franjo potom, na kartončiću sa slikom Dobrog pastira – koji prilažem ovom tekstu – predao biskupima Talijanske biskupske konferencije na njihovu izvanrednom zasjedanju u studenome 2021.

Dijelim ovaj popis s vama, u slobodnom prijevodu, s uvjerenjem da u njemu možemo pronaći poticaj za život u skladu s blaženstvima – ne samo mi biskupi, nego uz minimalnu preinaku i svi svećenici, redovnici i redovnice koji ovih dana obilježavaju Dan posvećenog života, ali i svi drugi vjernici. Osobito supružnici te očevi i majke, kojima je povjerena obiteljska zajednica u kojoj, kao najosnovnijoj jedinici i Crkve i društva, treba vladati logika ljubavi i služenja, a ne moći i vladanja.

Evo popisa “Blaženstava biskupa”, nad kojim se danas želim osobno zadržati, ali ga nudim za razmišljanje i svima drugima:

1. Blago biskupu koji siromaštvo i dijeljenje uzima kao svoj stil života, jer svojim svjedočanstvom gradi kraljevstvo nebesko.
2. Blago biskupu koji se ne boji da mu lice izgrebu suze, kako bi se u njima mogli zrcaliti boli ljudi i napori prezbitera; i koji, u zagrljaju s onima koji trpe, nalazi Božju utjehu.
3. Blago biskupu koji svoje služenje smatra službom, a ne vlašću; koji krotkost čini svojom snagom; koji svima daje mjesto u vlastitom srcu, da bi nastanjivao zemlju obećanu krotkima.
4. Blago biskupu koji se ne zatvara u palače vlasti; koji ne postaje birokrat pažljiviji prema statistikama nego prema licima, prema procedurama nego prema pričama; koji se bori uz čovjeka za Božji san pravednosti – jer će mu Gospodin, susretan u tišini svakodnevne molitve, biti hrana.
5. Blago biskupu koji ima srca za bijedu svijeta; koji se ne boji uprljati ruke blatom ljudske nutrine, da bi u njemu pronašao Božje zlato; koji se ne sablažnjava nad grijehom i krhkošću drugih, svjestan vlastite bijede – jer će mu pogled Raspetoga Uskrsloga biti pečat beskrajnoga oproštenja.
6. Blago biskupu koji udaljuje dvoličnost srca, izbjegava svaku nejasnu i dvoznačnu dinamiku; koji sanja dobro i usred zla – jer će biti sposoban radovati se Božjem licu, otkrivajući njegov odsjaj u svakoj lokvi ljudskog grada.
7. Blago biskupu koji gradi mir, prati putove pomirenja, sije u srcu prezbiterija klicu zajedništva; koji podijeljeno društvo vodi stazom pomirenja; koji za ruku uzima svakoga muškarca i svaku ženu dobre volje da bi gradio bratstvo – Bog će ga priznati svojim sinom.
8. Blago biskupu koji se zbog Evanđelja ne boji ići protiv struje, čineći svoje lice “odlučnim” poput Kristova, upravljena prema Jeruzalemu; koji se ne da zaustaviti nerazumijevanjima i preprekama, jer zna da Kraljevstvo Božje napreduje usred proturječja svijeta.

Slika: Kartončić s popisom blaženstava koji je Papa darovao talijanskim biskupim: https://www.agensir.it/wp-content/uploads/2021/11/259693046_435329058000010_1815715601141767074_n.jpg?fbclid=IwY2xjawPp46JleHRuA2FlbQIxMABicmlkETB0ZG9JTmxBM3FNRk9BMXp4c3J0YwZhcHBfaWQQMjIyMDM5MTc4ODIwMDg5MgABHhDuB6vnJWUkNFoDKzxE2qYEqlUSHcFwbqiXl8QdIWFuIOxV_A191VW8ExCM_aem_378KgFZtmzBR8CbOTFmzuw