Živjeti euharistiju znači živjeti Kristov život

U najstarijoj riječkoj župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije 4. lipnja svečano je proslavljena svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove – Tijelovo. Euharistijsko slavlje, koje je potom preraslo u tradicionalnu tijelovsku procesiju ulicama Starog grada, predvodio je riječki nadbiskup Mate Uzinić u zajedništvu sa župnikom Sanjinom Francetićem i drugim svećenicima.

U slavlju su sudjelovali brojni vjernici, među kojima su osobitu radost i ljepotu procesiji dali prvopričesnici i djeca, posipajući latice cvijeća pred Presvetim. Procesija je iz crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije krenula kroz ulice Staroga grada, preko Mljekaričina trga do katedrale sv. Vida, potom do zgrade Policijske uprave Primorsko-goranske, a zatim se vratila u župnu crkvu. Na cijelom putu sudjelovali su brojni vjernici i hodočasnici te župni zbor, svjedočeći vjeru koja ne ostaje zatvorena unutar crkvenih zidova, nego izlazi ususret gradu i ljudima.

Euharistija kao živo sjećanje i susret

U propovijedi nadbiskup Uzinić pozvao je vjernike da otvore svoja srca Bogu i priprave se za susret s njegovom ljubavi koja se na osobit način očituje u euharistiji. Istaknuo je kako euharistija nije tek običan spomen, nego „liturgijsko sjećanje koje uprisutnjuje otajstvo koje slavimo“.

„U svakoj se euharistiji otajstveno obnavlja Isusov život, osobito njegovo vazmeno otajstvo muke, smrti i uskrsnuća. Dok slavimo, i sami postajemo dionici toga otajstva“, poručio je nadbiskup, podsjetivši na riječi svetoga Pavla o zajedništvu s Kristovim tijelom i krvlju.

Naglasio je i kako euharistija povezuje ne samo okupljenu zajednicu, nego i sve vjernike kroz povijest – one koji su prije živjeli iz tog otajstva, kao i one koji će tek doći. U tom svjetlu spomenuo je i 100. godišnjicu uspostave biskupijskog sjedišta u Rijeci kao vrijeme zahvalnog sjećanja na Božju vjernost kroz različita povijesna razdoblja. Završetak proslave ovog jubileja bit će na svetkovinu sv. Vida, 15. lipnja ove godine.

Zahvalnost koja postaje način života

Govoreći o euharistiji kao zahvaljivanju, nadbiskup je podsjetio da sama riječ „euharistija“ znači zahvalnost i hvalu. Ta se zahvalnost, istaknuo je, ne odnosi samo na liturgijski čin, nego obuhvaća cijeli život vjernika.

„Sve što jesmo i imamo – naši odnosi, vjera i darovi – uključeni su u tu euharistijsku zahvalnost“, rekao je, dodajući kako se ona izražava u molitvama, pjesmama, ali i u svakodnevnim brigama i nakanama koje vjernici unose u misno slavlje.

Podsjetio je i da euharistija poziva na obraćenje i pomirenje, bez kojih nije moguće dostojno pristupiti pričesti. Upravo u tom susretu s Kristom vjernik pronalazi snagu za novi život.

Poziv na život koji postaje dar drugima

Središnja poruka homilije bila je poziv na konkretan kršćanski život koji proizlazi iz euharistije. Nadbiskup Uzinić istaknuo je da euharistija treba postati izvor novoga života – života po Kristu, s Kristom i u Kristu.

„Živjeti euharistiju znači živjeti ne samo svoj život, nego Isusov život“, naglasio je nadbiskup Uznić, pozivajući vjernike da to svjedoče u svakodnevici: u obiteljima, na radnim mjestima, u društvu. Važno je da taj život — Isusov život — postane naša ponuda drugima: onima koji su dio našeg zajedništva, ali i onima koji to nisu i koji ne pripadaju našoj crkvenoj i nadbiskupijskoj stvarnosti, rekao je nadbiskup.

U tom kontekstu upozorio je na opasnost zatvorenosti i podjela, te potaknuo na izgradnju zajedništva u kojem različitosti nisu prijetnja, nego dar. Crkva je, rekao je, pozvana biti „Crkva mostova, a ne zidova“.

„Želimo li doista biti takva Crkva i takvi kršćani, ne smijemo se voditi za drugima u onome što nije dobro: na zlo odgovarati zlom, grubom riječju na grubu riječ, mržnjom na mržnju. Naprotiv, trebamo biti primjer u onome što je dobro i surađivati sa svima koji se zalažu za dobro.“, poručio je nadbiskup.

Vjera koja izlazi iz crkve

Na kraju slavlja, procesija s Presvetim Oltarskim Sakramentom postala je snažan znak vjere koja se ne zatvara u crkveni prostor, nego izlazi među ljude. Nadbiskup je pritom istaknuo kako je još važnije da sami vjernici, i izvan crkve, postanu „euharistija“ – živa prisutnost Kristove ljubavi u svijetu.

„Neka naš život postane sjećanje i zahvala – način na koji Isus i danas nastavlja svoju povijest“, zaključio je nadbiskup Uzinić.