Vjera nije samo misa, nego način života

Vjera se ne svodi samo na odlazak na misu, nego se očituje u svakodnevnom životu – u odnosu prema drugima, u zahvalnosti Bogu i spremnosti da slijedimo njegov put, poručio je srednjoškolcima povjerenik za mlade, Laurent Kružić.

U organizaciji Ureda za pastoral mladih Riječke nadbiskupije, u utorak 26. svibnja u župnoj crkvi Uznesenja BDM u Rijeci slavljena je misa za srednjoškolce povodom završetka školske godine. Euharistijsko slavlje predvodio je povjerenik za mlade Laurent Kružić, a pjesmom uzveličao bend vjeroučitelja.

Na početku propovijedi okupljenim mladima uputio je pitanje: „Što znači biti vjernik?“ Odmah je ponudio i odgovor naglasivši da vjera nije samo redoviti odlazak na misu, nego i način ponašanja u društvu, osobito u odnosima s kolegama i bližnjima. Istaknuo je i važnost zahvalnosti Bogu za dobro koje primamo, što je, kako je rekao, naglašeno i u naviještenom evanđeoskom tekstu.

Tumačeći evanđelje, propovjednik je govorio o susretu Isusa i bogatog mladića, usporedivši ga s današnjim maturantom koji stoji pred životnim odlukama. Iako je mladić živio po zapovijedima, bio je opterećen materijalnim dobrima i brigom o mišljenju drugih. Kada mu Isus poručuje da proda sve i pođe za njim, mladić odlazi žalostan jer nije bio spreman otvoriti srce za ono što mu se nudi.

Isus, bez obzira na uspjehe pojedinca, ne uzdiže ga radi njega samoga, nego zajednicu. Pojedinac ima vrijednost u onoj mjeri u kojoj gradi zajedništvo. Ujedno je podsjetio kako su u Isusovo vrijeme mnogi smatrali da će se bogati lakše spasiti zbog materijalnih mogućnosti, dok su siromašni bili smatrani manje vrijednima. Na Petrovo pitanje o spasenju, Isus odgovara da ono ne ovisi o onome što čovjek može dati Bogu, jer sve ionako dolazi od njega, nego o otvorenosti srca i spremnosti da slijedimo Božji plan.

„Ako se zatvorimo u sebe i gledamo samo vlastitu korist i zaradu, gubimo ono bitno“, upozorio je Kružić, dodajući kako je jedan od najvećih izazova prepoznati dobro u sebi i u drugima. Upravo u tom kontekstu osvrnuo se na grijeh ogovaranja, prisutan i danas u školama, zbornicama, ali i u crkvenim zajednicama.

Kako bi to približio mladima, ispričao je prispodobu o sv. Filipu Neriju i perju koje se raznosi na sve strane, usporedivši ga s riječima ogovaranja koje se šire i nanose štetu. Istaknuo je pritom kako Isus, unatoč odlasku bogatog mladića, o njemu ne govori loše, nego ga pušta, ostavljajući prostor ljubavi.

Na kraju propovijedi posvjedočio je i vlastito iskustvo iz srednjoškolskih dana kada je kao maturant razmišljao o duhovnom pozivu. Prisjetio se kako su ga neki u tome pokušavali odgovoriti, no istaknuo je da im nije zamjerio jer je u svakome nastojao vidjeti dobro.

Zaključio je porukom kako i u izazovnim situacijama – bilo u školi, obitelji ili odnosima s drugima – uvijek postoji nešto dobro, jer Bog ostavlja svoj trag i okuplja zajednicu. „Pitaj ga iskreno i pokazat će ti put“, poručio je mladima.