23. nedjelja kroz godinu (C), 2025.

Opterećeni smo brojevima. Strah nas je biti manjina. Isus također „računa“, ali drukčije od nas. Njega ne plaše mali brojevi – njega plaše veliki brojevi: silno mnoštvo koje ga prati u Jeruzalem, gdje ga čekaju muka i smrt.

Veliko mnoštvo nosi sa sobom i veliku opasnost: slijeđenje iz krivih motiva, iz oportunizma, zbog moći i položaja, zbog socioloških i kulturoloških očekivanja. A to Isusu nikada nisu dovoljni razlozi da bi netko bio njegov učenik.

Iako šalje učenike naviještati evanđelje svima, Isus ne zamišlja svoju zajednicu kao veliku i moćnu strukturu, nego kao malo stado, gorušičino zrno, sol, kvasac. Današnje evanđelje kaže da ona to više nije – slijedi ga silno mnoštvo.

Isus se zato boji da ga prate jer nisu razumjeli tko je on: da misle kako je ono što nije, ili barem nije onako kako oni misle; da od njega očekuju ono što im ne može dati, ili barem ne može onako kako oni to očekuju.

To krivo razumijevanje Isus primjećuje i kod najbližih učenika: dok on propovijeda posljednja mjesta i služenje, oni traže prva mjesta i vladanje. Zato im i govori nakon što su ga prepoznali i ispovjedili da neko vrijeme nikomu ne kazuju tko je on.

Potaknut tom bojazni, Isus u današnjem odlomku (Lk 14,25–33) ponavlja tri teška uvjeta za onoga tko želi biti njegov učenik.

1) „Mrziti“ najbliže – ljubiti Isusa više

„Mrziti“ je teška riječ. Matej istu misao prenosi blažim izrazom: više i manje ljubiti. Luka zadržava jačinu izvornika da bi bilo jasno: odluka za Isusa može tražiti prekid i najintimnijih veza, pa i odricanje života, ako bi zajedništvo s njim i evanđeljem bilo dovedeno u pitanje.

U prvoj Crkvi ta riječ je značila mučeništvo. Najbližima je to izgledalo kao „mržnja“: muž ili žena, sin ili kći, otac ili majka – ostavljeni radi Krista. Danas se taj izazov pojavljuje kao izbor vjere ili životnog poziva mimo volje najbližih koji to doživljavaju kao odbacivanje. Odnosi se i na odluku za Kristovo evanđelje i logiku blaženstava koja nerijetko donosi sukob i nerazumijevanje, čak i od onih koji su nam najbliži.

2) Nositi svoj križ za Isusom

Često mislimo da je križ poziv da trpimo životne poteškoće ili činimo pokoru. No za Isusa križ nije tek vježba podnošenja. On sam moli Oca da, ako je moguće, prođe mimo njega kalež muke.

Križ ponajprije znači spremnost služenja: staviti sebe i svoj život u službu Isusu i njegova poslanja; znači svjedočiti vjeru i ispuniti Božji plan za svakoga od nas. Križ je život dobra, ljubavi i predanja.

3) Odreći se svakog posjedovanja

Isus ovu temu odricanja od posjedovanja produbljuje s dvjema kratkim prispodobama: tko gradi i tko kreće u boj – da dobro izračuna.

Nije dovoljno ljudsko računanje. Mi bismo svojim računanjem rado ublažili njegov zahtjev da se odreknemo svakog posjedovanja: jedni ga svode na milostinju, drugi ga ograničavaju samo na neke, treći formalno ništa ne posjeduju, a sve što trebaju koriste. Tako su ponekad i crkvene ustanove postajale sve bogatije, a s njima i stil onih koji su to „samo koristili“.

Isus to ne želi. Njegov poziv na odricanje od svakog posjedovanja mnogo je dublji i teži – i zato neshvatljiviji.

Iskreno, razumijemo li ga? Još iskrenije, živi li ga itko potpuno? Možda tek pokoji svetac.

Ali to ne umanjuje zahtjev: želiš li biti učenik, odreci se svega, oslobodi srce da Isus bude jedini Gospodar. A naše se srce ne da lako nikome – pa ni Isusu.

Zato nam je potrebna prava mudrost, mudrost odozgo. Autor Knjige Mudrosti moli Boga za pravu mudrost koja prodire i u nebesku stvarnost. Ta mudrost nije plod našeg truda; ona je dar — Duh Sveti.

U razumijevanju i prihvaćanju te mudrosti Duha Svetoga pomaže nam i sveti Pavao, starac i sužanj, u kratkom pismu Filemonu. Preporučuje mu odbjeglog roba Onezima. Ako ga Filemon nastavi smatrati posjedom, ostat će mu rob — stvar. Ako ga se odrekne kao posjeda, postat će mu brat.

Ne znamo kako je Filemon postupio. Ali budući da nam je pismo ostalo, vjerujemo da je bio otvoren Duhu Svetome i računao novim računom: u Kristu. Prihvaćajući Onezima kao brata, našao je u srcu mjesta za Isusa Krista.

Molimo Gospodine, da i nama da istu mudrost Duha Svetoga, da i mi u svom srcu nađemo mjesta za Isusa; da u njemu i s njim na nov način imamo druge – ne kao stvari ni sluge, nego kao braću i sestre. Molimo ga i da nas obdari onim jedinim posjedom koji je važan: da budemo s njim – malo stado, gorušičino zrno, sol i kvasac za svijet i vrijeme u kojem živimo i kojima smo poslani.

(Foto: Ako netko želi ići za mnom – akvarel Marije Cavazzini Fortini, svibanj 2012. https://predicatelosuitetti.com/2019/09/07/prima-gesu/?fbclid=IwY2xjawMowk1leHRuA2FlbQIxMABicmlkETFyVFNUTk1FZURYVkZwdG9BAR5rmlgnq20mgClGE7LtTJlcpMbyzI_YVL3Ks-VGp6-TVuBsUVj8OHeP0OcRDQ_aem_SdmSPWs_AeslQv3cW2Q_vA