U zajednici sa Spasiteljem

uskrsna 2b
Biti kršćani u zajednici sa Spasiteljem
Radosna vijest – Evanđelje objavljuje (Iv 20,19-31):
Uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: “Mir vama!” To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: “Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.” To rekavši, dahne u njih i kaže im: “Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.” Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: “Vidjeli smo Gospodina!” On im odvrati: “Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.” I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: “Mir vama!” Zatim će Tomi: “Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.” Odgovori mu Toma: “Gospodin moj i Bog moj!” Reče mu Isus: “Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!” Isus je pred svojim učenicima učinio mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.

Evanđelje nam objavljuje riječi ustanove sakramenta pomirenja, ovog važnog sakramenta Božjeg milosrđa i našeg spasenja. »… Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; …« Nama se grijesi opraštaju snagom Kristove prolivene krvi. Onaj koji je iz ljubavi za nas prolio svoju krv i umro na križu, odredio je – riječima koje smo čuli – na koji će se način nama opraštati grijesi. Odrješenje oslobađa dušu od krivnje i donosi mir uskrsloga Krista. To je redoviti put kojim se osoba grješnik pomiruje s Bogom i bližnjima u Crkvi. Evanđelje, ta radosna vijest, zove da se upitam kakva je moja vjera i koliko joj dopuštam da bude snagom po objavi iz poslanice: »Jer sve što je od Boga rođeno, pobjeđuje svijet. I ovo je pobjeda što pobijedi svijet: vjera naša.« (1Iv 5,4) O toj vjeri poučava i Isus u današnjem evanđelju, na što ga je naveo njegov učenik Toma. Ono što je Isus tada naučio Tomu da upamti, uči sve nas da upamtimo do kraja povijesti: »Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju.«

Vjera i povjerenje je Božji dar, dar koji Bog svima daruje. Poteškoća je u tome što su mnogi dar vjere, povjerenja duboko zakopali. Vjeru i povjerenje kao zakopano blago treba probuditi. Početi moliti te molitvom jačati povjerenje. Povjerenje vidi nevidljivo. Treba nam povjerenje u krst koji nas je oprao, u duh koji nas je preporodio, u krv koja nas je otkupila.

Crkva se moli Bogu vječnog milosrđa koji svake godine vazmenim slavljem užiže vjeru svog svetog naroda. Na molitvu se okupljamo u dan koji je Gospodinov, u dan Uskrsnuća. To je Dan koji je dao novi ritam vremenu. Kršćani žive tim ritmom, izručujući se Susretu u kojemu se kuša radost uskrsnuća. Vjera u uskrsnuće živi od nedjeljnih euharistijskih susreta s Uskrslim u zajednici vjerujućih. Vjeruje se srcem. Tko Boga voli i u čistom srcu nosi, vidjet će ga tamo gdje nevjernici ostaju slijepi.

msgr. Nikola Imbrišak