Svako vrijeme dobro je za obraćenje: nadbiskup Uzinić predvodio misu i obred izbora katekumena

Na prvu korizmenu nedjelju, 22. veljače, u katedrali sv. Vida u Rijeci svečanim je misnim slavljem obilježen važan korak na putu odraslih kandidata prema sakramentima kršćanske inicijacije. U središtu liturgije bio je obred izbora ili upisa imena, a propovijed riječkog nadbiskupa Mate Uzinića, koji je predvodio misu, bila je snažan poziv na obraćenje i duhovni rast.

Obraćenje kao trajni put vjernika

Misno slavlje okupilo je vjernike, katekumene i njihove kumove, rodbinu i prijatelje. Nadbiskup je u propovijedi naglasio kako je obraćenje proces koji ne završava krštenjem, nego traje cijeli život. „Svako vrijeme dobro je da se krene putem obraćenja, a ono je uvijek potrebno – prije krštenja, ali i nakon njega“, istaknuo je.

Polazeći od evanđeoskog izvještaja o Isusovim kušnjama u pustinji, podsjetio je kako kušnje nisu iznimka nego sastavni dio ljudskog života. Za razliku od Krista, koji je kušnje nadvladao, ljudi često posrnu, ali upravo je svijest o vlastitoj slabosti početak obraćenja. Korizma je, naglasio je, osobito vrijeme milosti u kojemu vjernici mogu obnoviti svoj odnos s Bogom i produbiti vjeru.

Poziv katekumena na slušanje Riječi

Obraćajući se osobito kandidatima za sakramente, nadbiskup ih je potaknuo da tijekom korizme pozorno slušaju liturgijska čitanja i razmatraju evanđelja i izvan mise. Poziv na obraćenje, naglasio je, nije upućen samo njima nego svim vjernicima, jer duhovni život ne može stajati na mjestu.

„Ako ne rastemo, padamo“, upozorio je, tumačeći da se vjera održava živom upravo kroz stalno slušanje Božje riječi i nastojanje da se ona provede u svakodnevnom životu. Korizmeno vrijeme stoga nije tek razdoblje pokore, nego i razdoblje intenzivnijeg susreta s Bogom.

Tko zapravo kuša čovjeka?

Razmišljajući o naravi kušnje, nadbiskup se osvrnuo na tumačenje molitve Očenaša koje je svojedobno dao papa Franjo. Papa je pojasnio kako se izraz „ne uvedi nas u napast“ ne smije shvatiti kao da Bog čovjeka dovodi u kušnju. Bog, istaknuo je, nikada nije izvor napasti niti djeluje protiv čovjeka, nego se uvijek bori za njega.

Polazeći od toga, nadbiskup je naglasio da evanđelje o Isusovoj kušnji u pustinji govori o djelovanju zloga, ali i upozorio kako nije sve moguće pripisati đavlu ili drugima. Ljudi često odgovornost za vlastite padove prebacuju na okolnosti ili bližnje, iako sloboda izbora ostaje njihova. „Pokušajmo to promijeniti“, potaknuo je, pozivajući vjernike da ne budu jedni drugima uzrok kušnje, nego potpora.

Biti oslonac drugima u kušnji

Posebno je istaknuo kršćansku odgovornost za bližnje. Kada pomažemo drugome u njegovoj kušnji, rekao je, tada pomažemo i samom Kristu. Biti uz brata ili sestru u trenutku slabosti znači biti uz Gospodina, a još je veća ljubav ne postati drugome napast.

Onaj tko drugome čini nepravdu, upozorio je, stavlja ga u napast da uzvrati istom mjerom. Stoga je važno paziti na vlastite postupke i riječi kako ne bi postali uzrok tuđeg pada. Kršćanski poziv nije samo borba protiv osobnih slabosti nego i briga za duhovno dobro drugih, rekao je nadbiskup Uzinić.

Sloboda – dostojanstvo i kušnja čovjeka

Govoreći o uzrocima kušnje, nadbiskup je istaknuo da mnoge proizlaze iz same ljudske naravi. Jedna od temeljnih oznaka čovjeka jest sloboda – dar koji omogućuje izbor između dobra i zla. Upravo ta sloboda istodobno je i dostojanstvo i izazov, jer čovjek trajno stoji između dviju mogućnosti.

Unutarnji sukob i privlačnost zla, koja može rasti što se više popušta slabostima, čine bit kušnje. Ona nije tek izvanjski pritisak nego stvarnost koja izvire iz ljudskog srca, shvaćenog u biblijskom smislu kao središte odluka, vjernosti i opredjeljenja. Prema biblijskom shvaćanju postoje dva tipa srca: podijeljeno srce i srce pravednika. Korizma je, naglasio je, vrijeme rada na srcu kako bi iz njega izlazilo dobro, a ne zlo.

S Isusom je moguće pobijediti kušnje

Evanđeoski izvještaj opisuje trostruku kušnju: onu koja se odnosi na odnos prema materijalnim dobrima, zatim kušnju povjerenja u Boga te napast moći i vlasti nad drugima. U svakoj od njih Krist je izabrao služenje umjesto sebičnosti. Upravo zato, naglasio je nadbiskup, on može suosjećati s ljudskim slabostima i pokazati put pobjede.

Utješno je znati, rekao je, da je i Krist bio kušan, jer to potvrđuje njegovu istinsku ljudskost. Još je utješnije što je kušnje nadvladao i time pokazao da je i ljudima, u zajedništvu s njim, moguće pobijediti.

Zaključujući propovijed, nadbiskup je podsjetio da je korizma vrijeme u kojem su vjernici pozvani zagledati se u Krista i učiti od njegove krotkosti i poniznosti. Tko prihvati njegov jaram, naglasio je, otkriva da je, unatoč kušnjama, njegovo breme slatko i lako.

Obred izbora i pastoralna pratnja katekumena

Središnji liturgijski čin slavlja bio je obred izbora ili upisa imena, koji Crkva tradicionalno slavi na prvu korizmenu nedjelju. Njime se potvrđuje da su katekumeni, nakon razdoblja priprave i razlučivanja, spremni za neposrednu pripravu na primanje krštenja, potvrde i euharistije. Sam čin upisa imena simbolizira osobni odgovor na Božji poziv i javno očitovanje odluke za život u vjeri i zajedništvu Crkve.

Za izabranike tim obredom započinje završna faza priprave, poznata kao vrijeme čišćenja i prosvjetljenja. To razdoblje obilježeno je intenzivnijom molitvom, katehezom i unutarnjim sazrijevanjem u iščekivanju sakramenata.

U Riječkoj nadbiskupiji za tu je svrhu osnovan Pastoralni odsjek za kršćansku inicijaciju odraslih. Voditelj Odsijeka je svećenik Josip Pende, a zadaća Odsijeka je da koordinira katehetsku pripravu kandidata i prati njihov duhovni put. Sustavna formacija, zajednička molitva i osobno praćenje pomažu polaznicima da sakramentima pristupe zrelo i svjesno, razumijevajući njihovo značenje za kršćanski život, poručuje voditelj Odsjeka.