O bakarskim katakombama

U Gradskoj knjižnici Bakar u suradnji sa Župom sv. Andrije održano je 14. svibnja zanimljivo predavanje. Arheolog Ranko Starac govorio je o povijesti župne crkve sv. Andrije s naglaskom na njezine, popularno zvane katakombe, no, zapravo se radi o kripti koja je zanimljiva s vjerske, povijesne, ali i turističke strane.

Predavač je na samom početku naglasio da je tema još nedovoljno povijesno istražena te će dati svoj pogled kao arheolog, a ne povjesničar, iako je tema više kulturno povijesna nego arheološka. Krenuvši od župne crkve i njezinog zaštitnika, već tu dolazi do zanimljivosti da je najprije bila posvećena Presvetom Trojstvu da bi se onda titular promijenio na sv. Andriju.

Grad Bakar je u srednjem vijeku bio planirano i pomno građen zbog insolacije i udara bure te se crkva koja je ogromnih dimenzija nalazi u centru gornjeg grada, unutar gradskih zidina. Njezini zidovi svetišta su zbog velike i strme padine na kojoj je građena, različite debljine što je neobično za projektirani objekt, ali ima smisla u odnosu na teren gradnje.

Crkva je najprije bila jednobrodna, no onda se s vremenom nadograđivala i dobila današnje tri lađe. U 18. stoljeću je radikalno proširena na temeljima stare crkve, što je slijedilo iza velikog potresa 1750. koji je pogodio Bakar, Rijeku i okolicu. Nažalost, potres se ponovio i 1838. godine. Sličnu povijest ima i konkatedrala u Senju te također svoje, kolokvijalno zvane katakombe.

U bakarskim katakombama ima 85 ukopnih mjesta, no nije sigurno koliko je ljudi ukopano. S vremenom kripta gubi važnost i postaje kao skladište mrtvih jer je zbog povećanog broja stanovništva nedostajalo grobnih mjesta na bakarskim grobljima kojih je bilo više.

Kao i za crkvu, najbliža analogija bakarskim katakombama su senjske koje su primjer kako ih se može predstaviti javnosti. Odgovarajućim, decentnim osvjetljenjem dobivaju novu dimenziju i pokazuje se da je uz sve ostalo to i duhovni prostor.

Uz primjere katakombi, tj. kripti u Novigradu, Splitu, Beču, Parizu i Londonu predavač je pokazao vrlo zanimljive mogućnosti takvih prostora. „Mislim da su bakarske katakombe, odnosno kripta, vrlo atraktivan prostor i uz vrlo male intervencije koje nisu pre agresivne, prostor bi mogao biti čaroban tako da se u njemu mogu odvijati i aktivnosti koje poštuju dignitet ljudi koji su dijelom i vaši predci“, zaključio je Starac.

Katarina Isailović