Međunarodni simpozij u Rijeci otvorio dijalog o cjelovitom pristupu bolesniku

U Rijeci je 21. i 22. svibnja u Velikoj dvorani Nadbiskupskog ordinarijata održan međunarodni znanstveni simpozij pod nazivom „Znanost i vjera u zdravstvu: prema cjelovitom pristupu“. Skup je okupio stručnjake iz područja biomedicine, teologije, filozofije i društvenih znanosti s ciljem promišljanja suvremenih izazova zdravstvene skrbi i razvoja integrativnog pristupa bolesniku. Organiziran je u okviru međunarodnog projekta „Science and Faith in Healthcare: Advancing Holistic Approaches“, koji se provodi uz potporu programa Equipping Christian Leadership in an Age of Science (ECLAS), kroz srednjoeuropski partnerski centar na Sveučilištu Nicolaus Copernicus u Toruńu. Središnja ideja susreta bila je promicanje holističkog modela zdravlja koji nadilazi usko biomedicinsko razumijevanje bolesti te uključuje psihološke, socijalne i duhovne dimenzije ljudskog života.

U središtu dijaloga znanosti i vjere mora uvijek biti čovjek

U pozdravnim govorima organizatori i uzvanici istaknuli su važnost povezivanja različitih perspektiva u skrbi za čovjeka i potrebu interdisciplinarne suradnje u suočavanju s kompleksnim zdravstvenim izazovima današnjice. Riječki nadbiskup Mate Uzinić podsjetio je na iskustvo pandemije, istaknuvši kako je ona razotkrila opasnost od razdvajanja znanosti i vjere. „Isto tako, znanost ne može dati odgovore na sva pitanja života – pitanja smisla, straha, samoće i nade, osobito u suočavanju sa smrću“, rekao je Uzinić naglasivši kako je upravo zato nužan dijalog u kojemu znanost i vjera neće jedna drugu prosuđivati, nego će se međusobno uvažavati i nadopunjavati, svaka polazeći od svojih temeljnih postavki, ali zajedno usmjerene služenju cjelovitom čovjeku i njegovu dobru. Zaključio je kako ovaj susret vidi kao važnu priliku za produbljivanje dijaloga znanosti i vjere, uz poticaj da u središtu uvijek ostane čovjek – sa svojim dostojanstvom, krhkošću, odnosima, nadama te duhovnim i zdravstvenim potrebama.

Duhovna dimenzija u kliničkoj praksi

Uvodna izlaganja prof. Piotra Roszaka, prof. Macieja Wrόbela, Janusza Czarnetckog, dr. med otvorila su pitanje uloge religijskog narativa i rituala u medicini, ističući kako duhovne interpretacije bolesti mogu pridonijeti psihološkoj stabilnosti pacijenata i osjećaju smisla. Time je postavljen okvir za rasprave koje su pokazale da znanost i vjera ne moraju biti suprotstavljene, nego se mogu promatrati kao komplementarne perspektive.

Simpozij je bio posvećen konkretnim kliničkim iskustvima. Posebna pozornost posvećena je ženama oboljelima od ginekoloških karcinoma, gdje dijagnoza otvara ne samo medicinska, nego i duboko osobna pitanja identiteta, smisla i nade. Također su predstavljena istraživanja o neformalnim njegovateljima koji preuzimaju ključnu ulogu u skrbi za terminalno bolesne članove obitelji, pri čemu njihova emocionalna i duhovna podrška značajno utječe na kvalitetu skrbi. O ovim tema govorili su Gabrijela Sopta Primorac, dr. med. i izv. prof. dr. sc. Samir Husić, dr. med., prof. dr. sc. Karmen Lončarek, dr. med. i dr. sc. Gordana Šimunković.

Značajan dio rasprava bio je usmjeren na palijativnu medicinu. Istaknuto je kako zanemarivanje duhovne dimenzije može produbiti patnju pacijenata, dok njezino uključivanje pridonosi cjelovitijem pristupu liječenju. Otvorena su i osjetljiva etička pitanja, poput prava na smrt, pri čemu je naglašena potreba jasnog razgraničenja između medicinskih postupaka i očuvanja dostojanstva osobe.

Međunarodne perspektive i granice medicine

Naglasak je stavljen na međunarodne i interdisciplinarne modele zdravstvene skrbi. Istaknuta je važna uloga vjerskih zajednica u javnom zdravstvu, osobito u prevenciji kroničnih bolesti i jačanju zajednice. Sudionici su upozorili kako tradicionalni biopsihosocijalni model nije dostatan za potpuno razumijevanje zdravlja jer zanemaruje dimenziju smisla i duhovnosti. Simpozij je otvorio i šira filozofska pitanja o granicama medicine. U tzv. „graničnim situacijama“, poput patnje i smrti, znanost doseže svoje limite, a prostor za razumijevanje preuzimaju egzistencijalni i duhovni pristupi. Upravo u toj točki razvija se mogućnost dublje komunikacije između pacijenta i zdravstvenog djelatnika. O ovim temama izlagali su: prof. Jaime Emilio González Magaña SJ, dr. Shola Oladipo, revd. dr. Gillian Straine, prof. Hans-Ferdinand Angel, izv. prof. dr. sc. Roman Globokar, dr. sc. Marin Biondić, Ivan Vitas, mag. educ. hist. et phil.

Patnja, smisao i duhovna pratnja

U završnom dijelu skupa poseban naglasak stavljen je na duhovnu dimenziju skrbi o čemu su govorili i izv. prof. dr. sc. Saša Horvat dr. sc. Mario Tomljanović te Antonio Vučković, mag.theo. Tomljanović je istaknuo kako je patnja univerzalno iskustvo koje obuhvaća tjelesnu, psihološku i duhovnu razinu te dobiva smisao tek u širem životnom kontekstu. Naglasio je kako kršćanska duhovnost može biti izvor snage u suočavanju s bolešću, pružajući oslonac u vjeri i iskustvu ljubavi. Vučković je govorio o važnosti kontinuirane duhovne pratnje u palijativnoj skrbi, upozorivši na opasnost njezina svođenja na jednokratni čin. Istaknuo je kako je riječ o procesu koji zahtijeva odnos povjerenja i uključenost u interdisciplinarni tim.

U raspravi je naglašeno kako duhovne potrebe nisu vezane isključivo uz religioznost, nego predstavljaju temeljnu ljudsku potrebu za smislom, povezanošću i nadom. Posebno je istaknuta potreba prevencije sagorijevanja (burn out-a) kod zdravstvenih djelatnika i svećenika koji svakodnevno rade s teško bolesnima, uz naglasak na edukaciju i sustavnu podršku.

Na kraju simpozija ispred organizatora, Tomljanović je uputio zahvalnu riječ sudionicima, istaknuvši kako ovakvi susreti doprinose izgradnji humanijeg zdravstvenog sustava. Izražena je nada da će se dijalog znanosti i vjere nastaviti razvijati, s ciljem stvaranja pristupa koji u središte stavlja cjelovitog čovjeka.