Istinsko svjedočenje proizlazi iz osobnog susreta s Kristom i oduševljenja njime

U Domu pastoralnih susreta u Lovranu „Domus Laurana“ od 20. do 22. ožujka održane su duhovne vježbe za vjeroučitelje na temu „Rast u ljubavi prema Bogu“. Voditelj duhovnih vježbi bio je don Luka Klarica, a okupio se velik broj vjeroučitelja iz Riječke nadbiskupije. Organizator susreta bio je Katehetski ured Riječke nadbiskupije, a sudjelovala je i predstojnica Ksenija Rukavina Kovačević. Drugoga dana slavljena je misa koju je predslavio riječki nadbiskup Mate Uzinić, uputivši okupljenima snažnu i poticajnu homiliju.

Tri poruke za svakodnevni kršćanski život

U svojoj propovijedi nadbiskup Uzinić izdvojio je tri ključne teme povezane s liturgijskim čitanjima, osobito s prorokom Jeremijom i evanđeoskim ulomkom.

Prva tema odnosila se na sklonost žaljenju i prebacivanju krivnje na druge. Nadbiskup je, prisjećajući se lika Jeremije, upozorio kako se i danas često događa da ljudi, suočeni s poteškoćama, traže krivce u drugima ili čak u Bogu. Posebno je istaknuo kako je važno preuzeti osobnu odgovornost i vlastitim djelovanjem doprinositi boljem društvu. Naglasio je da se svijet ne mijenja pukim kritiziranjem, nego konkretnim dobrim djelima i osobnim zalaganjem.

Govoreći o životnim teškoćama, podsjetio je i na nedavni križni put i misu s osobama s invaliditetom i djecom s teškoćama u razvoju. Pozvao je vjernike da u takvim susretima prepoznaju razlog za zahvalnost, a ne za žaljenje, te da svojim djelovanjem olakšaju život onima kojima je to najpotrebnije.

Opasnost spletkarenja i poziv na autentičnost

Druga tema odnosila se na problem spletkarenja, koji je prisutan od vremena proroka Jeremije pa sve do danas. Nadbiskup je istaknuo kako zavist i usmjerenost na osobni interes lako mogu narušiti međuljudske odnose, bilo u obitelji, na radnom mjestu ili u crkvenoj zajednici.

Podsjetio je kako su i Jeremija i Isus bili suočeni s protivljenjem i spletkama, ali na njih nisu odgovarali kuknjavom, nego vjernošću svom poslanju. Upravo takav stav, istaknuo je, treba biti nadahnuće i današnjim kršćanima – ustrajati u dobru unatoč poteškoćama i ne dopustiti da zlo određuje naše djelovanje.

Govor koji privlači – izazov za Crkvu danas

Treća tema bila je usmjerena na snagu Isusove riječi. Nadbiskup je podsjetio na evanđeoski trenutak u kojem stražari priznaju: „Nikad nitko nije ovako govorio!“ Istaknuo je kako je Isusova riječ bila uvjerljiva jer je bila istinita, autentična i potvrđena životom.

U tom svjetlu uputio je snažan poziv vjeroučiteljima i svećenicima da budu oni kroz koje će Krist i danas govoriti. Upozorio je kako problem nastaje kada se u navještaju više čuje čovjeka nego Krista, što dovodi do nesklada između deklarativne i stvarne vjere. Naglasio je da istinsko svjedočenje proizlazi iz osobnog susreta s Kristom i oduševljenja njime.

Podsjetio je i na riječi pape Franje o važnosti radosti, istaknuvši da kršćanin koji nije radostan teško može druge privući Kristu.

Pogled bez osude i svjedočanstvo života

Zaključujući homiliju, nadbiskup Uzinić ponovno se osvrnuo na opasnost nepovjerenja i osude prema drugima. Istaknuo je kako često pogrešno pretpostavljamo da su drugi protiv nas, dok nas evanđeoski primjer Nikodema podsjeća da i oni izvan „užeg kruga“ mogu biti istinski saveznici.

Pozvao je okupljene da druge promatraju Kristovim pogledom, bez predrasuda i osude, kako bi u njima mogli prepoznati autentične svjedoke vjere.

Na završetku misnog slavlja nadbiskup se osvrnuo na svoje nedavno iskustvo razgovora s učenicima jedne riječke škole. Među pitanjima koja su mu postavili bilo je i ono o odnosu prema agnosticima i ateistima, odnosno načinu komunikacije s njima. Istaknuo je kako mu upravo takvi sugovornici često prilaze s velikim zanimanjem i pozitivnim reakcijama na ono što govori, naglasivši da im zapravo prenosi evanđeosku poruku Isusa Krista.

Oni imaju želju čuti autentično Kristovo evanđelje, ali ga kao Crkva nerijetko ne uspijevamo dovoljno jasno i uvjerljivo navijestiti. Agnostici i ateisti ne odbacuju Isusa, nego neprihvaćaju neautentičnost, rekao je nadbiskup. Stoga je potaknuo okupljene na osobno propitivanje – koliko doista poznajemo Isusa, koliko nas On nadahnjuje i na koji način tu vjeru prenosimo drugima.